Znanost križa

Znanost križa
Autor	Edith Stein
Jezik	njemački
Rod (stil, žanr)	duhovna literatura, teološka studija
Izdavač	Kršćanska sadašnjost
Broj stranica	200

Znanost križa (njem. Kreuzeswissenschaft) posljednje je i jedno od najznačajnijih djela njemačke filozofkinje, teologinje i karmelićanke sv. Edith Stein, poznate i kao Terezija Benedikta od Križa. Riječ je o nedovršenoj studiji posvećenoj učenju i mistici svetog Ivana od Križa, napisanoj povodom 400. obljetnice njegova rođenja. Knjiga je nastajala neposredno prije autoričina uhićenja i smrti u koncentracijskom logoru Auschwitz 1942. godine.

Nastanak i povijesni kontekst

Djelo je nastalo tijekom posljednjih godina života Edith Stein, u vrijeme kada je boravila u karmelu u Echtu (Nizozemska). Pisala ga je paralelno s filozofskim spisom O konačnom i vječnom bitku (njem. Endliches und ewiges Sein), a ideja o križu kao središnjoj stvarnosti ljudske i božanske egzistencije snažno je prisutna u oba teksta. Iako djelo nije dovršeno, smatrano je njezinim duhovnim testamentom i vrhuncem njezina mističkog mišljenja.

U svojim pismima i bilješkama Stein je isticala da se znanje križa može steći samo ako se on i sam nosi: „Osoba može steći scientia crucis (znanost križa) samo ako je duboko iskusila križ. U to sam bila uvjerena od prvoga trenutka pa sam svim srcem rekla: ‘Ave Crux, Spes Unica’ – Zdravo Križu, jedina nado.“

Sadržaj i teološko značenje

Knjiga je istodobno i teološka studija i osobno svjedočanstvo. U njoj Edith Stein slijedi život i nauk sv. Ivana od Križa te razvija vlastitu koncepciju »znanosti križa« kao spoja teologije križa i životne prakse u duhu karmelske duhovnosti.

Križ za Stein nije simbol smrti, nego živo znamenje mistične stvarnosti i otajstva ljubavi. Znanost križa prikazuje križ kao „put kojim duša, očišćena tamom i trpljenjem, dolazi do svjetla Božje prisutnosti“. Autorica opisuje put očišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja s Bogom, oslanjajući se na pojmove iz Ivanovih djela poput Tamne noći duše i Uspona na goru Karmel.

U središtu njezine misli stoji teologija križa kao „živa istina, stvarna i djelotvorna“, koja daje duši njezinu fizionomiju i oblikuje njezine postupke. Križ, prema Stein, nije teorijska kategorija nego iskustvo u kojem se preobražava cijelo biće.

Filozofska i antropološka dimenzija

Osim teološkog, djelo ima i snažnu filozofsku dimenziju. Stein povezuje fenomenološku metodu svoga učitelja Edmunda Husserla s kršćanskom mistikom te time oblikuje osobitu filozofiju osobe. U središtu te filozofije nalazi se ideja da je čovjek stvoren kao duhovno biće, odraz Božjeg duha, pozvan na slobodu i nutarnju puninu.

Edith Stein naglašava da sloboda izvire iz najdublje točke ljudske duše, gdje se susreću čovjek i Bog. U tom smislu, znanost križa nije samo religiozni traktat, nego i antropološki spis koji čovjeka promatra kao stvorenje pozvano na uzdizanje iznad vanjskih ograničenja prema unutarnjoj slobodi i božanskoj prisutnosti.

Recepcija i duhovni utjecaj

Zbog svoje dubine i autobiografske snage, Znanost križa zauzima posebno mjesto u duhovnoj literaturi 20. stoljeća. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je tijekom kanonizacije Edith Stein 1998. godine da je ona „živjela i umrla u svjetlu križa, koji je za nju bio put do uskrsnuća“.

Djelo je postalo temelj za razumijevanje karmelske mistike i kršćanske antropologije u suvremenom kontekstu, a mnogi ga smatraju modernim ekvivalentom Ivanova Uspona na goru Karmel.

Knjiga se danas koristi u filozofskoj, teološkoj i duhovnoj formaciji te kao izvor meditativnog čitanja.

Ključne misli

Zbir temeljnih misli iz knjige uključuje:

• Križ je mjesto sjedinjenja s Bogom i istinskog pročišćenja duše.
• Tamna noć vjere vodi prema svjetlu ljubavi.
• Patnja iz ljubavi postaje otkupiteljska.
• Križ nije kraj, nego vrata života.
• Spoznaja križa ne dolazi razumom, nego srcem prožetim vjerom.