Stjepan Šmit

Stjepan Šmit, hrvatski poduzetnik i programer, rodom iz Stare Pazove. Živi i radi u Samoboru.

Životopis

Rodio se je u obrtničkoj obitelji. Oba su mu roditelja bila iz istočnog Srijema, otac iz Novih Banovaca, a mati iz Slankamena. Na poduzetništvo ga je odgojilo što mu je otac 25 godina vodio mesnicu. Otcu je pomagao na poslu. U Staroj Pazovi je išao u osnovnu školu. Bio je zaljubljenikom u glazbu te je u srednjoj elektrotehničkoj školi u Beogradu imao svoj sastav, s kojim je snimio demo snimke. Potom je u Novom Sadu išao u Višu školu za informatiku, završivši za inženjera informatike. U Staroj Pazovi je s obitelji živio do 1993. godine, no zbog osjećaja nelagode i nesigurnosti nastale zbog posvemašnjeg djelovanja velikosrpskih šovinista, odlučili su iseliti u Hrvatsku. Još ljeta 1992. su gledali gdje bi mogli se preseliti, te su u Hrvatsku išli preko Mađarske. Planiranoodredište bilo je Zagreb, ali zbog mnoštva već zamijenjenih kuća nije bilo lako naći željenu te su na koncu odustali od odlaska u Zagreb. Alternativne lokacije su bile Bjelovar, gdje je kuća za zamjenu bilo tek izvan grada, Sisak koji im nije se dopao i naposljetku su u Kutini našli odgovarajuće kuće. Zamjena je prošla korektno te je s obitelji i djevojkom, poslije suprugom, 20. siječnja 1993. došao živjeti u Kutinu. Iako je htio odmah otvoriti svoju tvrtku, na preporuku ljudi nije to odmah učinio, dok ne poprimi u potpunosti hrvatski. Prvo se je zaposlio kao carinski deklarant. Lipnja 1994. osnovao je svoju tvrtku. S tvrtkom koja je došla do 30-ak zaposlenih stvorio je četiri vlastite robne marke i koja je prepoznata na tržištu računalnih igara. Tijekom narednih desetljeća radio je softver za tvrtke, razne poslovne aplikacije, robne, materijalne i financijske, te je njegov softver imalo preko dvjesta tvrtaka. Poslije je otvorio prodavaonicu koja je u Kutini bila prva prodavaonica i slagaonica računala, slagali su mreže, servisirali računala, a prodavali su i telekomunikacijske uređaje. Posao su proširili na smeđu tehniku, zatim otvorili prodavaonicu u Sisku, pa veću prodavaonicu u Kutini, Gradišci, proširili posao na bijelu tehniku, male kućanske aparate i glazbala. Za državu su u Kutini i Sisku informatički učili i uvježbavali ljude raznih struka. U Kutini je ostao do 2005., kad su otišli živjeti u Samobor.