| Sakari Oramo | |
|---|---|
| Rođen/a | 26. listopada 1965.  Helsinki, Finska |
| Žanr/ovi | klasična glazba, opera |
| Zanimanje | dirigent, violinist |
| Instrument | violina |
| Djelatno razdoblje | 1993. - |
| Angažman | Simfonijski orkestar Finskog radija Kraljevska štokholmska filharmonija Simfonijski orkestar grada Birminghama Simfonijski orkestar BBC-ija |
| Nagrade | |
_Ribbon.png){kind=small} Red Britanskog Carstva[1] | |
Sakari Oramo (Helsinki, 26. listopada 1965.) finski je dirigent i violinist.
Životopis
Rođen je 26. listopada 1965. u Helsinkiju, gdje je i započeo svoje glazbeno obrazovanje i karijeru. Na početku karijere radio je kao violinist i koncertmajstor u Simfonijskom orkestru Finskog radija. 1989. godine započeo je pohađati dodatne sate i seminare dirigiranja kod Jorma Panule na Akademiji Sibelius. Godinu dana nakon završetka dirigentskog usavršavanja, 1993. godine, ponovno je radio kao pomoćni dirigent Simfonijskog orkestra Finskog radija. Zahvaljujući kvalitetnom radu i raznim gostovanjima orkestra postavljen je za zamjenika šefa dirigenta orkestra. Oramo je vodio i finski glazbeni ansambl Avanti![2] Od 2002. do 2013. godine bio je šef dirigent Simfonijskog orkestra Finskog radija.[3] Bio je i gostujući dirigent Ostrobotnijskog komornog orkestra (tijekom 1995.), a 2009. je radio i kao jedan od dirigenata tog orkestra. 2013. je postao umjetnički voditelj orkestra.[4]
U rujnu 1996. postao je šef dirigent Simfonijskog orkestra grada Birminghama (CBSO). Dvije godine kasnije preuzeo je funkcije umjetničkog voditelja i savjetnika orkestra.[5] Tijekom svoga rada u Birminghamu, vodio je i Floof! Festival - festival suvremene glazbe.[6] S orkestrom iz Birminghama je snimio nekoliko djela Johna Fouldsa.[7][8] Zbog promicanja glazbe Edwarda Elgara, na svečanoj dodjeli priznanja "Elgarova medalja" 2007., odlikovan je tim priznanjem. Tijekom sezone 2008./09. napustio je ulogu šefa dirigenta i radio kao gostujući dirigent birminghamskog orkestra.[9]
Oženjen je za finskog soprana Anu Komsi, s kojom ima dva sina: Taavija i Leevija.[10]
Izvori
- ↑ (eng.) William Oliphant (11. svibnja 2009.). "Honorary OBE for CBSO's Oramo". Birmingham Post. http://www.birminghampost.net/2009/05/11/honorary-obe-for-cbso-s-oramo-65233-23590037/ Pristupljeno 13. svibnja 2009.
- ↑ (eng.) Andrew Clements (25. listopada 2000.). "Avanti!/Oramo". The Guardian. http://arts.guardian.co.uk/reviews/story/0,,702987,00.html Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (fin.) Simfonijski orkestar Finskog radija (3. rujna 2010.). Sakari Oramo's Term as Chief Conductor of the Finnish Radio Symphony Orchestra to end in 2012. Tiskovno izdanje. Preuzeto 29. rujna 2010..
- ↑ (eng.) "Sakari Oramo is to become BBC Symphony Orchestra's next chief conductor". Helsingin Sanomat – Međunarodno izdanje. 23. veljače 2012.. http://www.hs.fi/english/article/Sakari+Oramo+is+to+become+BBC+Symphony+Orchestra%E2%80%99s+next+chief+conductor+bUPDATEDb/1329103494007 Pristupljeno 23. veljače 2012.
- ↑ (eng.) Tom Service (13, kolovoza 1999.). "This man isn't rattled". The Guardian. http://www.guardian.co.uk/friday_review/story/0,,281818,00.html Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (eng.) Tom Service (31. svibnja 2003.). "Floof!". The Guardian. http://arts.guardian.co.uk/reviews/story/0,,967590,00.html Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (eng.) Peter Culshaw (26. travnja 2006.). "Visionary genius of the spirit world". The Telegraph. http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2006/04/26/bafoulds26.xml Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (eng.) Sakari Oramo (28. travnja 2006.). "The forgotten man". The Guardian. http://music.guardian.co.uk/classical/story/0,,1893041,00.html Pristupljeno 1. rujna 2007.
- ↑ Terry Grimley (23. veljače 2006.). "Who will pick up Oramo's baton?". The Birmingham Post. http://icbirmingham.icnetwork.co.uk/birminghampost/perspective/features/tm_objectid=16737957&method=full&siteid=50002&headline=who-will-pick-up-oramo-s-baton--name_page.html Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ Predložak:Swe oznaka Jenny Leonardz (10. rujna 2008.). "Musiklek på blodigt allvar". Svenska Dagbladet. http://www.svd.se/kulturnoje/nyheter/artikel_1697085.svd Pristupljeno 6. prosinca 2009.