Teorija plastičnosti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 162558 od 25. rujan 2021. u 09:24 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Wikipedizirati Plastično deformiranje je vrlo složeno i do danas nisu postavljene opće konstutivne jednadžbe koje bi dovoljno opisale plastično deformiranje. Teorija plastičnosti se može podjeliti u dvije skupine:

1) Matematička teorija plastičnosti – čiji je zadatak eksperimentalne podatke o tečenju materijala zapisati u obliku formula i jednadžbi (makrorazina)

2) Fizikalna teorija plastičnosti – opisuje plastično deformiranje u kristalnoj rešetci, odnosno zašto i kako nastaje plastično deformiranje pojedinih kristala u materijalu (mikrorazina).

U praksi se primjenjuje teorija plastičnosti na makrorazini, bilo da se radi o proračunima nosivih konstrukcija, deformiranjem metala ili nekih drugih konstrukcija. Ipak, sa stajališta fizikalne teorije plastičnsti dobivaju se odgovori mogućnosti primjene i valjanosti matematičkih teorija plastičnosti.