Ljubo Hrgić (koristio je pseudonim: Hrvoje Bor; Zenica, 1. travnja 1908. - 16. svibnja 1976.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački franjevac, pjesnik, pripovjedač, putopisac. [1] Osnovnu školu je završio u Zenici, gimnaziju u Visokom, novicijat u Fojnici, filozofsko - teološki studij u Sarajevu, romanistiku u Beogradu i Parizu.
Predavao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Godine 1945. osuđen je na devet godina kao "narodni neprijatelj". Kaznu je odležao u Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Nakon robije kao franjevac bio je u Beogradu, Dolcu, Gučoj Gori, Jajcu i Zenici.[2]
Spisateljsku djelatnost započeo kao gimnazijalac u listu Cvijet. Po okončanju II. svjetskog rata odrobijao višegodišnju zatvorsku kaznu. Pisao novele, pripovijesti, lirske pjesme, putopise, reportaže, književne kritike, dnevničku prozu, članke i prikaze.
Djela
- Molitva pred odlazak (pjesme, 1970.)
- Posljednji krug (pripovijesti, 1999. posthumno)
- Životni krug (dnevnička proza, 2005.)[3]
- Pripovijetke i književne kritike - u novinama.
Izvori
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
- ↑ Tako je govorio Hrvoje Bor. Priredio Ivan Božičević, Hrvatsko slovo, str. 24, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Životni krug
Nedovršeni članak Ljubo Hrgić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.