Abas I. Armenski
Abas I. Armenkki, arm.: Աբաս Ա., je bio kralj Armenije iz dinastije Bagratuni, koji je vladao od 928. do 953. Bio je sin kralja Smbat I. i brat kralja Ašota II., kojega je naslijedio na prijestolju. Njegova duga vladavina je, za razliku od prethodnika, predstavljala razdoblje mira.[1] Razlog tome je bilo težnja ostvarenja mira s arapskim emirima. Iz svoga sjedišta - tvrđave Kars - je putovao u Dvin gdje je postigao sporazum s arapskim guvernerom. Mnogo je lošije odnose imao sa Bizantskim Carstvom, koje je tada bilo u jurišu na istok, te je uz arapsko-muslimanska, nastojalo sebi pripojiti i armenska područja. Abas se od Bizantinaca spasio prije svega zahvaljujući žestokom otporu koji su Bizantincima pružali hamdanidski emiri iz Sirije[2]. Opasnost po Armeniju je, pak, došla sa sjevera, iz Abhazije. Godine 943. je Abas sagradio crkvu u Karsu, ali se tada na rijeci Aras pojavila vojska abhaškog kralja Bera koji je inzistirao da se ona posveti po halkedonskom umjesto armenskom mijafizitskom obredu[3]. Došlo je do sukoba u kome je Ber zarobljen, a potom oslijepljen i poslan natrag u Abhaziju. Abas je umro 953. i ostavio prijestolje sinovima Ašotu III. i Mušelu.