Južnotihooceanski mandat

Za druga značenja, pogledajte Starateljsko područje Pacifičkih Otoka.

Južnotihooceanski mandat 日本委任統治領南洋群島 Nihon Inin Tōchi-ryō Nan'yō Guntō 1919. – 1947. Civilna zastava Grb (1916.) Lokacija Južnotihooceanskog mandata Mandatno područje Lige naroda. 001. Japanski mandat nad Tihooceanskim otocima. 002. Australski mandat nad Novom Gvinejom. 003. Australski mandat nad Nauruom. 004. Novozelandski mandat nad Zapadnom Samoom. Glavni grad Koror City Jezik/ci Službeni: japanski Uporabni: japanski i austronezijski jezici Vlada Car  - 1919. — 1926. Joshihito, car Taishō  - 1926. — 1947. Hirohito, car Shōwa Direktor  - 1919. – 1923. (prvi) Toshiro Tezuka  - 1943. – 1946. (zadnji) Boshirō Hosogaya Povijest  - uspostavljena 1919.  - Versailleski sporazum 28. lipnja 1919.  - Starateljstvo nad Tihooceanskim otocima 18. srpnja 1947. Valuta jen oceanijska funta

Južnotihooceanski mandat (u Japanu: "Japanski mandat za Otoke južnih mora" (kanji 日本委任統治領南洋群島 , romaji Nihon Inin Tōchi-ryō Nan'yō Guntō , odnosno kanji 南洋諸島 , hiragana なんようしょとう ) kojima je upravljala Nan'yōska vlada ( kanji 南洋庁 , romaji Nan'yō Chō); otoci Nan'yō, bivša njemačka Nova Gvineja. Spadao je u Gaichi, "vanjske" zemlje Japanskog Carstva.

Ovaj posjed bio je mandatno područje Lige naroda koje je Liga naroda dodijelila Japanskom Carstvu nakon Prvoga svjetskog rata. Područje je obuhvaćalo otoke na sjevru Tihog Oceana koje su bile dijelom Njemačke Nove Gvineje unutar njemačkog kolonijalnog carstva sve dok ga Japan nije zauzeo tijekom prvoga svjetskog rata. Japan je vladao otocima pod tim mandatom kao dijelom svog kolonijalnog carstva sve do Drugoga svjetskog rata, kad su SAD zauzele otoke. Otoci su poslije postali starateljskim područjem koje je uspostavio UN i kojim je upravljao SAD. Otoci su danas dijelom Palaua, Sjevernomarijanskih otoka, Saveznih Država Mikronezije i Republike Maršalovih Otoka.