Planirana zastarjelost
Planirana zastarjelost ili ugrađena zastarjelost[1] u industrijskom dizajnu je politika namjernog planiranja odnosno dizajniranja dobara ograničena uporabna života, radi toga da bi ta dobra postala zastarjela ili nefunkcionalna nakon određenog vremena.[1] Planirana zastarjelost nosi moguće dobrobiti za proizvođača jer da bi mogao i dalje rabiti proizvod, potrošač je prisiljen opet kupiti, bilo od istog proizvođača (zamjenski dio ili noviji model) ili od konkurenata koji se također mogu osloniti na planiranu zastarjelost.[1]
U nekim slučajima se rabi namjerna deprekacija starijih inačica tehnologije radi smanjenja troškova podrške, posebice u softverskoj industriji. Iako bi se ovo moglo smatrati planiranom zastarjelošću, razlikuje se od klasična oblika po tome što je potrošač obično svjestan ograničenosti vijeka podrške proizvodu, jer je to navedeno u ugovoru o licenciji.
Izvori
Vanjske poveznice
- "Companies Slash Warranties, Rendering Gadgets Disposable" Wall Street Journal, July 16, 2002.
- The story of stuff - 20 min Video to reflect the wasteful way of life
- "Ending the Depression Through Planned Obsolescence" (full text)
- "The man who said no to Wal Mart," Case Study, Dec 19, 2007
- Designed to fail