Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,8 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Inačica 165696 od 27. rujan 2021. u 04:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Bosra
Buṣrā (بصرى)

Rimske ruine s citadele
Država Sirija
PokrajinaDaara
DistriktDaara

Visina850 m
Koordinate32°31′N 36°29′E / 32.517°N 36.483°E / 32.517; 36.483

Stanovništvo (2009.)
 • Entitet29.664

Vremenska zonaEET (UTC+2) (UTC)
 • Ljeto (DST)EEST (UTC+3) (UTC)
Pozivni broj963 15
UNESCO-va svjetska baštinaStari grad Bosra
Godina uvrštenja1980. (4. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, iii, iv
Ugroženostno
PoveznicaUNESCO
Stranicabosracity.com
Lua error in Modul:Interaktivna_karta at line 597: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Lua error in Modul:Location_map at line 525: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Sirija" does not exist.

Bosra (ar: بصرى), kroz povijest poznata i kao Bostra, Busrana, Bozrah, Bozra, Busra Eski Şam, Busra ash-Sham i Nova Trajana Bostra) je drevni grad koji administrativno pripada pokrajini Daara u južnoj Siriji. Stari dio grada Bosre je zbog izvanredno dobro sačuvanih antičkih spomenika upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1980. godine.

Ostaci bazilike sjeverno od citadele

Povijest

Rimsko kazalište
Rimska glavna ulica (decumanus)
Citadela
Džamija Mabrak an-Nakah

Bosra se pod imenom Busrana prvi put spominje u natpisima egipatskog faraona Tutmosisa III. u 14. stoljeću pr. Kr. Nakon što ga je osvojio Aleksandar Veliki i kratkog helenističkog razdoblja, ponovno ga osvaja perzijska dinastija, Seleukidi. Iskoristivši propast Seleukida, područje južne Sirije su u 1. stoljeću pr. Kr. napali i zauzeli Nabatejci te ju učinili prijestolnicom svog kraljevstva.

Godine 106., grad je zauzeo Kornelije Palma, general vojske rimskog cara Trajana. Rimljani su grad pretvorili u vojni stožer Nova Traiana Bostra u kojem je bila stacionirana III. kirenajska legija, a Bosra je postala sjedište nove rimske provincije Arabia Petraea. Kroz Bosru je vodio novoizgrađeni rimski put između Damaska i Akabe na obali Crvenog mora (Via Nova Traiana). Rimljani su u okolici grada izgradili sustave za navodnjavanje, koji su doveli do procvata oblasti. Godine 244., stanovnik Bosre, Filip Arapin, postao je rimskim carem, a svoj rodni grad je učinio metropolom u kojoj se kovao novac s njegovim likom.

U bizantskom razdoblju Bosra je bila važno središte kršćanstva, prvo kao sjedište biskupije, a potom nadbiskupije. U 6. stoljeću u Bosri je izgrađena najveća crkva u cijeloj regiji.

Prema predaji kršćanskog svećenika Bahire, grad je nekoliko puta pohodio i sam Muhamed vodeći karavane između Meke i Damaska. Godine 634. grad su osvojili Arapi pod vodstvom kalifa Velida I. i grad je, zbog legendi o Muhamedu, prosperirao kao omiljena postaja islamskih hodočasnika na putu prema Meki.

U 12. stoljeću ga dva puta bezuspješno napadaju križari, ali grad nastavlja živjeti. No, kad je otvoren novi hodočasnički put preko Dere, grad je postupno napušten.

Danas je Bosra veliki arheološki lokalitet s iskopinama iz vremena Rimljana, Bizantinaca i ranog Islamskog razdoblja.

Godine 1980. Bosra je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji, a 2007. god. Sirija je osnovala Odbor za zaštitu Starog grada Bosre[1]. No, zbog ratnih sukoba, 20. lipnja 2013. godine UNESCO je odlučio staviti svih šest mjesta svjetske baštine u Siriji na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti[2]

Znamenitosti

Bosra, koja je nekad davno imala oko 80.000 stanovnika, danas je tek selo koje se smjestilo između slavnih ruševina.

Najznamenitiji spomenik je izvanredno sačuvano rimsko kazalište, vjerojatno iz vremena cara Trajana. Ono je jedino kazalište koje ima gornju galeriju u obliku natkrivenog trijema. Utvrđeno je između 481. i 1231. godine. U blizini su i dva rimska mosta, Haraba i Gemarin.

Sačuvani su i mnogi drugi nabatejski, rimski i bizantski spomenici, te rane islamske džamije i medrese. Ranokršćanska bazilika ima središnji tlocrt s istočnom apsidom okruženom s dvije kapele, što će odlučujuće utjecati na razvoj kršćanske arhitekture.

Džamija Al-Omari je jedna od najstarijih sačuvanih džamija na svijetu.[3]

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bosra
  1. Ancient City of Bosra na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
  2. Syria’s Six World Heritage sites placed on List of World Heritage in Danger na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
  3. Al Omari džamija na Archnet Digital Library (Arhivirano 5. rujna 2012.) (eng.) Posjećeno 13. travnja 2011.
  • Immanuel Benzinger: Bostra, Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft (RE). Band III,1, Stuttgart 1897., str. 789.–791. Predložak:De

Vanjske poveznice