Za druga značenja, pogledajte Brgulje (razdvojba).Brgulja (brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava, ali i fjera, fešta, patron) je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga svetca, svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među selima bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slučaja gdje su pojedini zaseoci u selu slavili (i) blagdan svetca patrona crkve ili kapele iz njihova zaseoka. Postoje iznimke, pa su za brgulju uzeli drugog svetca od svetca kojem je posvećena župna crkva. Danas je sačuvan na istoku Imotske krajine,[1][2] u Makarskom primorju (svetac), Vrgoračkoj krajini (slava)[3], Zabiokovlju[4], u Poljicima (Seoca) i dr. ali je gotovo zaboravljen. U Hrvata se običaj sačuvao u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj.[1][2] U nekim krajevima brgulje nisu samo dan od hodočašćenja, nego i od zavjetovanja.[5] Brgulje su svjedočanstvo uloge prožimanja hrvatskoglagoljske baštine i lokalne tradicijske kulture. [6]:sažetak
Običaj se izmijenio u odnosu na prošlost. Na blagdan se pozivalo gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Od svakog jela se nešto na dar slalo starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U BiH krsno ime spominje se 1466. godine.[1][2]
Etimološki, brgulja je, suprotno nekim prijašnjim pretpostavkama o romanskom podrijetlu, hrvatska narodna riječ kojoj su korijeni u praslavenskom jeziku. Deverbativom je glagola brijeći, odnosno korijena -brêg-[6]:sažetak, odnosno izvedenica je od glagola brêžiti što je značilo ‘svetkovati’, ‘moliti’, ‘slaviti’, ‘častiti’.[6]:9. Glagol bržiti javlja se kod starih hrvatskih pisaca (Marulića, Hektorovića, Budinića, Dalmatina, Bernardina Splićanina).
Kao toponim se javljaju na Visu (selo Bargujac), na Molatu (selo Barguje), Braču (Brgunje njivice), Boki kotorskoj (selo Brguli), kod Zvornika (selo) te kod Vareša (selo Brgule, postojalo u 17. st.).[6]:12.-13.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Marko Dragić: Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji . Ethnologica Dalmatica, Vol. 30 br. 1, 2023., sažetak
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Marko Dragić: Brgulja, plemenska slava u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. // Mediteran kao identitetska odrednica. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa / Tomelić Ćurlin, Marijana; Brešan Ančić, Tanja (ur.). Split: Filozofski fakultet u Splitu, 2024., sažetak. CroRIS.
- ↑ Ivo Mišur: Brgulja u kontekstu običaja ‘sveca’ u Makarskom primorju i ‘slave’ u Vrgoračkoj krajini. Zbornik radova Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju. Crkva u svijetu/ Udruga za očuvanje zavičajne baštine „Slivno“. Studenoga 2022. Researchgate. Pristupljeno 10. prosinca 2025.
- ↑ Nives Matijević: Predstavljen zbornik radova ‘Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju’ . Hrvatski fokus. 14. studenoga 2022. Pristupljeno 10. prosinca 2025.
- ↑ IKA: Imotski: Devetnica Gospi od Anđela, hodočasnički dan i brgulja . Hrvatska katolička mreža. 24. srpnja 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2025.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Marko Brkljačić, Marinka Šimić: Brgulje u kontekstu hrvatskoglagoljske baštine. Croatica et Slavica Iadertina, Vol. 20 br. 1, 2024.