Serežanin ili serežan (prema madž. sereg: vojska), vojnik serežanske čete u Vojnoj krajini. Postrojbe serežana bile su ustrojene nakon Karlovačkoga mira 1699. i postojale su sve do razvojačenja Vojne krajine 1873. Činile su ih elitne, neredovite vojne postrojbe koje su nosile narodno ruho i bile su naoružane puškom, pištoljima i jataganom. Vojnu su obvezu služili bez plaće, ali su imali povlastice i bili izuzeti od svih oblika podavanja. Bili su zaduženi za nadzor granice s Osmanskim Carstvom, provođenje sanitarnih zakona, carinske poslove, a kao vrsta vojnoga redarstva i za održavanje reda unutar pukovnija kojima su pripadali. U sastavu krajiških pukovnija nalazio se po jedan odjel serežana pod zapovjedništvom oberbaše ili harambaše, a niži serežanski zapovjednici bili su unterbaše ili vicebaše. U XIX. st. na cijelom području Hrvatske i Slavonske krajine bila je ustrojena četa od 360 serežana, koja se dijelila na krila pod satnikom, a ova na desetine pod stražarmeštrom ili nadserežaninom.[1]