Teorija plastičnosti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 583243 od 27. svibanj 2025. u 03:37 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{wikipedizirati}}' u '{{HIEpedizirati}}')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Plastično deformiranje je vrlo složeno i do danas nisu postavljene opće konstutivne jednadžbe koje bi dovoljno opisale plastično deformiranje. Teorija plastičnosti se može podjeliti u dvije skupine:

1) Matematička teorija plastičnosti – čiji je zadatak eksperimentalne podatke o tečenju materijala zapisati u obliku formula i jednadžbi (makrorazina)

2) Fizikalna teorija plastičnosti – opisuje plastično deformiranje u kristalnoj rešetci, odnosno zašto i kako nastaje plastično deformiranje pojedinih kristala u materijalu (mikrorazina).

U praksi se primjenjuje teorija plastičnosti na makrorazini, bilo da se radi o proračunima nosivih konstrukcija, deformiranjem metala ili nekih drugih konstrukcija. Ipak, sa stajališta fizikalne teorije plastičnsti dobivaju se odgovori mogućnosti primjene i valjanosti matematičkih teorija plastičnosti.