Engelsberg

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 557376 od 18. travanj 2025. u 02:28 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština')
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Željezara Engelsberg
Svjetska baštinaUNESCO
Željezara Engelsberg
Datoteka:Flag of Sweden.svg Švedska
Godina uvrštenja: 1993. (17. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv
Ugroženost: ne
Poveznica: 556 UNESCO
Datoteka:Engelsbergs bruk 1996.jpg
Objekti željezare Engelsberg

Željezara Engelsberg (švedski: Engelsbergs bruk) je željezara na obali jezera Åmänningen, pored mjesta Ängelsberg u općini Fagersta, 10 km od grada Fagersta, županija Västmanland, središnja Švedska.

Željezaru je izgradio Per Larsson Gyllenhöök (1645.-1706.) 1681. godine u blizini rudnika željeza koji je postojao od 15. stoljeća, te ju je sa svojim sinom Andersom Gyllenbergom Höökom (1674.-1757.) razvio u jednu od najmodernijih željezara u 18. stoljeću. Ranih 1700-ih tu se izgradila upravna zgrada, tri spavaonice i tri velika čekića koje je pokretala vodenica. Ovi objekti su danas jedini nedirnuti industrijski objekti iz 18. stoljeća u Švedskoj, pa čak su i osposobljeni za rad. Zbog toga je 1993. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Od 1728. do 1916. godine Engelberg je pripadao obitelji Söderhielm koja ga je prodala obitelji Timm koja je njime cijelo 19. stoljeća upravljala kao obiteljskim posjedom. Engelsberg je tada bila jedna od najvažnijih željezara u svijetu koja je proizvodila željezo po kojemu je Švedska postala popularna i zbog čega je postala najveći proizvođač željeza u svijetu.[1] Generalkonzul Axel Ax: son Johnson ga je 1916. godine uključio u koncern Avesta Jernverks[2], te je i danas u posjedu ove obitelji koja ga je 1970-ih obnovila uz pomoć Odbora za nacionalnu baštinu.

Izvori

  1. Opis na turističkim stranicama Fegerste (Arhivirano 12. kolovoza 2010.) Posjećeno 10. siječnja 2011. Predložak:Sv
  2. Nils Segerstråle, Övriga fideikommiss, 1979. Predložak:Sv

Vanjske poveznice