Juan Octavio Prenz: razlika između inačica
Automatsko dodavanje infookvira književnik (bot) |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir | {{Infookvir životpis | ||
| Ime = Juan Octavio Prenz | | Ime = Juan Octavio Prenz | ||
| | | rođenje = 1932. | ||
}} | }} | ||
'''Juan Octavio Prenz''' ([[La Plata]], [[1932.]]) je argentinski književnik, [[književna povijest|povjesničar književnosti]] i prevoditelj. Piše pjesme, romane i eseje. Podrijetlom je iz Hrvatske. | |||
== Životopis == | |||
Roditelji su mu se rodili u središnjoj Istri. Otac je rodom iz [[Kringa|Kringe]], a mati iz [[Cerovlje|Cerovlja]]. Emigrirali su u Argentinu 1930-ih. Tako se rodio u Argentini. Još u djetinstvu slušao je priče o Velom Joži. Zbog političkih razloga bio je prisiljen napustiti Argentinu, pa je više od pola života proveo u egzilu. Između ostalih sredina, živio je i radio u Beogradu u dva navrata, od 1962. do 1967. godine. Prevodio je na španjolski djela književnika iz Jugoslavije. Objavio je brojne književne kritike o hispanoameričkoj književnosti i komparativnoj književnosti. djela Od 1975. živi i radi u [[Trst]]u. | Roditelji su mu se rodili u središnjoj Istri. Otac je rodom iz [[Kringa|Kringe]], a mati iz [[Cerovlje|Cerovlja]]. Emigrirali su u Argentinu 1930-ih. Tako se rodio u Argentini. Još u djetinstvu slušao je priče o Velom Joži. Zbog političkih razloga bio je prisiljen napustiti Argentinu, pa je više od pola života proveo u egzilu. Između ostalih sredina, živio je i radio u Beogradu u dva navrata, od 1962. do 1967. godine. Prevodio je na španjolski djela književnika iz Jugoslavije. Objavio je brojne književne kritike o hispanoameričkoj književnosti i komparativnoj književnosti. djela Od 1975. živi i radi u [[Trst]]u. | ||
Inačica od 26. lipanj 2026. u 10:56
Juan Octavio Prenz (La Plata, 1932.) je argentinski književnik, povjesničar književnosti i prevoditelj. Piše pjesme, romane i eseje. Podrijetlom je iz Hrvatske.
Životopis
Roditelji su mu se rodili u središnjoj Istri. Otac je rodom iz Kringe, a mati iz Cerovlja. Emigrirali su u Argentinu 1930-ih. Tako se rodio u Argentini. Još u djetinstvu slušao je priče o Velom Joži. Zbog političkih razloga bio je prisiljen napustiti Argentinu, pa je više od pola života proveo u egzilu. Između ostalih sredina, živio je i radio u Beogradu u dva navrata, od 1962. do 1967. godine. Prevodio je na španjolski djela književnika iz Jugoslavije. Objavio je brojne književne kritike o hispanoameričkoj književnosti i komparativnoj književnosti. djela Od 1975. živi i radi u Trstu.
Prijateljevao je s Borgesom i Nerudom.
Profesor Elvio Guagnini sa tršćanskog sveučilišta ovako je opisao Prenza kao književnika: "iznimno osebujan autor, njegovo stvaralaštvo ulazi u razne tematske i interesne sfere, a objavio je brojne naslove. U nekim je svojim djelima pomalo kafkijanski, ima vrlo razrađeni stil i u stanju je percipirati detalje na vrlo sugestivan način. On je povjesničar španjolske književnosti, esejist, književnik, prevoditelj, a sve to čini vrlo dobro i kvalitetno".
U Trstu 2000-ih vodi Hrvatsku književnu radionicu.[1]
Djela
- Cuentas claras
- Apuntes de historia
- Habladurías del Nuevo Mundo
- Cortar por lo sano
- Antologija kratke priče Latinske Amerike (prir. J.A. Prenz, prevela Ljiljana Popović i dr.), 1983.
- Historia de la literatura hispanoamericana
- El Cid y Krállevich Marko: una primera aproximación, 1983.
- El señor Kreck
Izvori
- V. Begić: Autor iznimnih stvaralačkih dosega, Glas Istre, 16. listopada 2014., pristupljeno 6. studenoga 2014.
- Katalog FFZG, pristupljeno 6. studenoga 2014.
- José María Pallaoro: Poesía La Plata de José María Pallaoro - Juan Octavio Prenz - La muerte de un pequeño poeta de bien y otros poemas.htm, pristupljeno 6. studenoga 2014. (špa.)
- ↑ Šimun Jurišić: Hrvati u Trstu, Hrvatska revija br.1/2004.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
