Silvio Foretić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Silvio Foretić'''<ref>[https://nsk.hr/vijesti/u-spomen-na-skladatelja-silvija-foretica/]</ref>{{napraviti}} == Izvori == {{izvori}} Kategorija:Životopisi, Split Kategorija:Hrvatski skladatelji«.
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Silvio Foretić'''<ref>[https://nsk.hr/vijesti/u-spomen-na-skladatelja-silvija-foretica/]</ref>{{napraviti}}
'''Silvio Foretić''' ([[Split]], [[glazba u 1940.|1940.]] – [[13. svibnja]] [[glazba u 2024.|2024.]]), hrvatski [[skladatelj]], glasovirač i hrvatski iseljenički djelatnik u [[Hrvati u Njemačkoj|Njemačkoj]].<ref name=uspomen>[https://nsk.hr/vijesti/u-spomen-na-skladatelja-silvija-foretica/ ''U spomen na skladatelja Silvija Foretića'']. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. 16. svibnja 2024. Pristupljeno 15. ožujka 2026.</ref>
 
== Životopis ==
Rodio se je u Splitu. U Osijeku i Sarajevu je proveo djetinjstvo i mladalačke dane. Sklada od svoje 14. godine. Školovao se je na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] kod [[Milko Kelemen|Milka Kelemena]]. Radio je u [[Kazalište Kerempuh|Kazalištu Kerempuhu]] (ondašnji Satirički kabaret Jazavac) kao [[novinar]], orkestralni glazbenik, operni i baletni [[korepetitor]], [[glasovirač]] i skladatelj. Otišao se je usavršavati u SR Njemačku u [[Köln]] gdje je na ''Hochschule für Musik'' studirao studira kompoziciju kod [[Bernd Alois Zimmemann|Bernda Aloisa Zimmemanna]] te [[elektronička glazba|elektroničku glazbu]] kod [[Herbert Eimert|Herberta Eimerta]]. Neko je vrijeme surađivao s [[Mauricio Kagel|Mauriciom Kagelom]]. U Njemačkoj je ostao živiti do kraja života. Ostavio je trag kao skladatelj i inom umjetničkom radu. Za Hrvate u Njemačkoj je važan jer se je angažirao na organiziranju hrvatskoga iseljeničkog života. Kölnskim Hrvatima je bitna kao suosnivač i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice ''Colonia Croatica''. Svoju je imovinu darovao hrvatskoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. <ref name=uspomen/>
 
== Nagrade i priznanja ==
Ističu se:<ref name=uspomen/>
* 1996.: [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića
* 2003.: [[Nagrada Vladimir Nazor]]
* 2021.: [[Porin (nagrada)|Porin]] za životno djelo
* 2021.: Porin za najbolju skladbu klasične glazbe – ''Concerto Rosso'', za klavir i orkestar


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}


{{Dobitnici Porina za životno djelo}}
{{GLAVNIRASPORED:Foretić, Silvio}}
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]]
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]]
[[Kategorija:Hrvatski pijanisti]]
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Dobitnici Porina za životno djelo]]

Inačica od 15. ožujak 2026. u 01:24

Silvio Foretić (Split, 1940.13. svibnja 2024.), hrvatski skladatelj, glasovirač i hrvatski iseljenički djelatnik u Njemačkoj.[1]

Životopis

Rodio se je u Splitu. U Osijeku i Sarajevu je proveo djetinjstvo i mladalačke dane. Sklada od svoje 14. godine. Školovao se je na Muzičkoj akademiji kod Milka Kelemena. Radio je u Kazalištu Kerempuhu (ondašnji Satirički kabaret Jazavac) kao novinar, orkestralni glazbenik, operni i baletni korepetitor, glasovirač i skladatelj. Otišao se je usavršavati u SR Njemačku u Köln gdje je na Hochschule für Musik studirao studira kompoziciju kod Bernda Aloisa Zimmemanna te elektroničku glazbu kod Herberta Eimerta. Neko je vrijeme surađivao s Mauriciom Kagelom. U Njemačkoj je ostao živiti do kraja života. Ostavio je trag kao skladatelj i inom umjetničkom radu. Za Hrvate u Njemačkoj je važan jer se je angažirao na organiziranju hrvatskoga iseljeničkog života. Kölnskim Hrvatima je bitna kao suosnivač i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia Croatica. Svoju je imovinu darovao hrvatskoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. [1]

Nagrade i priznanja

Ističu se:[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 U spomen na skladatelja Silvija Foretića. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. 16. svibnja 2024. Pristupljeno 15. ožujka 2026.