Sicanje: razlika između inačica
m bny |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
Običaj tetoviranja [[Hrvati|Hrvata]] katolika u Bosni i Hercegovini istraživao je arheolog i povjesničar [[Ćiro Truhelka]] (1865.-1942.). | Običaj tetoviranja [[Hrvati|Hrvata]] katolika u Bosni i Hercegovini istraživao je arheolog i povjesničar [[Ćiro Truhelka]] (1865.-1942.). | ||
Znanstveno se sicanjem bavio [[Anto Sluganović]].<ref name="razgovor">[http://poskok.info/wp/razgovor-s-povodom-anto-sluganovic-urednik-posavskog-obzora/ Poskok.info] Razgovarao VeNLO / www.posavski-obzor.info ''Razgovor s povodom – Anto Sluganović urednik Posavskog obzora'' 20. prosinca 2012. (pristupljeno 21. rujna 2017.)</ref> | |||
== Unutarnje poveznice == | == Unutarnje poveznice == | ||
Posljednja izmjena od 28. siječanj 2026. u 09:16
Sicanje[1] je običaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini.
Povijest
Najviše se je prakticiralo kada je Bosna i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast. "Sicalo" se ruke, čela i prsa.[1] Zemljopisno je ovaj običaj najviše bio raširen među Hrvatima u Bosni, nešto manje u Hercegovini, Tropolju, a postojao je i u Dalmaciji.[1]
Kako su Turci otimali kršćansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjičari i sluge (kao što su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljeđe ostavila Svetoj Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katoličkoj grudi i vjeri), katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci običavali iskoristiti pravo prve bračne noći, t.j. spavali bi s tek vjenčanom djevojkom prije nego to učini njezin muž. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile.
Tetovirana su muška i ženska djeca od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki petak i u Korizmeno vrijeme pomoću prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Teme su bile: razbojnički križ, Jeličin križ itd. Tetoviranje je bilo redovito do 1938. godine, a od onda je u padu.[3]. Zadnja osoba koja se je sicala tradicijski načinom rođena je 1969., a mati ju je sicala 1984. godine. [1]
Običaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini istraživao je arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka (1865.-1942.). Znanstveno se sicanjem bavio Anto Sluganović.[4]
Unutarnje poveznice
- Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu
- Hrvati Bosne i Hercegovine
- katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine
- etnologija Hrvata Bosne i Hercegovine
- život i običaji Hrvata Bosne i Hercegovine
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Uskoplje.net Ne zaboravimo tetoviranje na naš način „sicanje“, 23. listopada 2012.
- ↑ https://hrvatskoobrambenostivo.com/wp-content/uploads/2015/07/c487iro-truhelka-tetoviranje-katolika-u-bih.pdf&ved=2ahUKEwjvwpnlhonsAhUJsKQKHZFMC4kQFjAAegQIAxAB&usg=AOvVaw0QwVwpqkNxue233kGHHHh-&cshid=1601200153914
- ↑ Hrvatski književni list
- ↑ Poskok.info Razgovarao VeNLO / www.posavski-obzor.info Razgovor s povodom – Anto Sluganović urednik Posavskog obzora 20. prosinca 2012. (pristupljeno 21. rujna 2017.)
Literatura
- dr. Ćiro Truhelka, Tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini, Beč 1896.
Vanjske poveznice
- Kockice.ba Dražen Čolić: Običaji tetoviranja u bosanskom kraju, 24. ožujka 2017.
- Fotografije i informacije
- Croatianhistory
- Tetoviranje u Rami
- Tetoviranje u Bosni
- Facebook Traditional Croatian Tattoo
- Kroativ.at Anto Sluganović: Fotoreportaža sa snimanja dokumentarnog filma „Sicanje, bocanje, tetoviranje“