Teodora Petraliphaina: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|monarh}}' u '{{Infookvir monarh | ime = | slika = | opis = | titula = | vladavina = | krunidba = | prethodnik = | nasljednik = | regent = | titula1 = | vladavina1 = | krunidba1 = | prethodnik1 = | nasljednik1 = | regent1 = | titula2 = | vladavina2...
m Zamjena teksta - '[[Kategorija:Pravoslavni sveci' u '[[Kategorija:Pravoslavni svetci'
 
Redak 77: Redak 77:
[[Kategorija:Grčko plemstvo]]
[[Kategorija:Grčko plemstvo]]
[[Kategorija:Supruge vladara Epira]]
[[Kategorija:Supruge vladara Epira]]
[[Kategorija:Pravoslavni sveci]]
[[Kategorija:Pravoslavni svetci]]

Posljednja izmjena od 28. siječanj 2026. u 03:57

Sveta Teodora Petraliphaina (grčki Θεοδώρα Πετραλίφαινα) (o. 1225. – nakon 1270.) svetica je u pravoslavlju, a bila je Grkinja, plemkinja i despotica Epira,[1] žena despota Mihaela II. Komnena Duke (Μιχαήλ Β΄ Κομνηνός Δούκας).[2]

Redovnik Job Iasites je napisao hagiografiju u kojoj opisuje život Teodore.

Ona je bila kći plemića i guvernera, Ivana Petraliphasa (Ἰωάννης Πετραλίφας) te tako nećakinja despotice Marije od Epira. Rođena je u Serviji (grč. Σέρβια, prije Phylacae).

Pogreška pri izradbi sličice:
Freska Teodore, Arta

Udala se za despota Epira Mihaela. Nakon što je spavala s njime i zatrudnjela, bila je prognana s njegova dvora jer je Mihael više volio svoju konkubinu. Teodora je pet godina živjela u siromaštvu te joj je jedan svećenik pomagao.

Mihael je na kraju požalio zbog svoje odluke te je pitao Teodoru hoće li se vratiti k njemu, što je ona i učinila, slijedeći kršćanske principe.[3][4]

Teodorin je spomendan 11. ožujka.

Djeca

Pokop

Teodora je pokopana u samostanu svetog Jurja (Đuro, Georgije) u Arti (Άρτα).

Izvori

  1. Hagiografija redovnika Joba
  2. D. I. Polemis, The Doukai, London, 1968.
  3. Talbot, Alice-Mary (1996). A Saintly Empress: Saint Theodora of Arta.
  4. Alexander Kazhdan. Oxford Dictionary of Byzantium.
  5. Trapp, Erich; Walther, Rainer; Beyer, Hans-Veit (1976). Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit.