Toggle menu
243,9 tis.
110
18
641,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pravni fakultet u Subotici: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Pravni fakultet u Subotici.jpg|mini|desno|250px|Pravni fakultet u Subotici]]
'''Pravni fakultet''' u je [[fakultet]] u [[Subotica|Subotici]].   
'''Pravni fakultet''' u je [[fakultet]] u [[Subotica|Subotici]].   


== Povijest ==
== Povijest ==
Među najzaslužnije osobe što je Subotica dobila pravni fakultet je [[Milorad Nedeljković]].<ref>Kalman Kuntić: [https://www.had.org.rs/knjiznica/Pravni_Fakultet_Knjiga_Final.pdf ''Pravni fakultet u Subotici 1920. – 1941.'']. Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2016., str. 43.-44. {{ISBN| 978-86-85103-27-8}}</ref> Fakultet je osnovan kraljevim ukazom [[27. siječnja]] [[pravo u 1920.|1920.]] godine. Ustanova je rujna zamolila gradske vlasti da im ustupi za upotrebu zgradu bivše škole.
Razlog za osnivanje bio je nacionalno-strateški. Nakon ujedinjenja u Kraljevinu SHS, bila je trećim gradom po veličini u državi, no nacionalna struktura Subotice vlastima nije bila po volji, jer su većinu činili katolici, protestanti im također nisu bili po volji, a nacionalno su većinu činili Hrvati, Mađari, Nijemci i Židovi. Pribojavali su se mađarske iredente, zatim jakog katoličkog bloka na sjeveru zemlje. Strah od mađarske iredente bio je utemeljen, a katoličko-protestantski čimbenik vlasti nisu smatrale pouzdanim ni državotvornim. Politikom dovođenjem budućih studenata sa strane, ciljali su ojačati srpski utjecaj. Računalo se da će gimnazijalci iz Vojvodine radije studirati u Subotici, nego odlaziti na
studij u Mađarskoj prolazeći sve neugodnosti studiranja izvan domovine.<ref name=KuntićPra/> {{is|21.-22.}}


Odlukom grada od iste godine novoosnovanom je fakultetu dana na upotrebu školska zgrada ''Crveni vo'', koja je za vrijeme rata bila vojna bolnica. Pravni se fakultet nalazio na današnjoj [[Zgrada u Maksima Gorkog 53 u Subotici|adresi Maksima Gorkog 53]].
Među najzaslužnije osobe što je Subotica dobila pravni fakultet je [[Milorad Nedeljković]]<ref name=KuntićPra>Kalman Kuntić: [https://www.had.org.rs/knjiznica/Pravni_Fakultet_Knjiga_Final.pdf ''Pravni fakultet u Subotici 1920. – 1941.'']. Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2016., str. 43.-44. {{ISBN| 978-86-85103-27-8}}</ref>{{is|43.-44.}}, koji je dao prijedlog. Poduprli su ga ministar prosvjete Pavle Marinković i rektor beogradskog sveučilišta [[Jovan Cvijić]]. Za dodatnu potporu Nedeljković je kontaktirao s velikim županom [[Stipan Matijević|Stipanom Matijevićem]] i starješinom prosvjetnih institucija u Subotici [[Mijo Mandić|Mijom Mandićem]]. Organizirali su konferenciju o fakultetu 6. prosinca 1919. godine. Grad Subotica se obvezao staviti na raspolaganje zgradu Učiteljske škole s preparandijom. Problem je predstavilo što se Novi Sad također zainteresirao otvoriti fakultet kod sebe. Matijević se angažirao i dogovorio s gradonačelnikom Novog Sada Živojinovićem da prepuste Subotici otvoriti fakultet zbog razloga državnih interesa.<ref name=KuntićPra/>{{is|22.}}
 
Fakultet je osnovan kraljevim ukazom [[27. siječnja]] [[pravo u 1920.|1920.]] godine. Uredbom o Filozofskom fakultetu u Skopju i Pravnom fakultetu u Subotici propisano je njegovo uređenje, a za obije je ustanove važilo zakon o beogradskom sveučilištu iz 1905. godine.<ref name=KuntićPra/>{{is|21.}} Odlukom grada od iste godine novoosnovanom je fakultetu dana na upotrebu školska zgrada ''Crveni vo'', koja je za vrijeme rata bila vojna bolnica. Pravni se fakultet nalazio na današnjoj [[Zgrada u Maksima Gorkog 53 u Subotici|adresi Maksima Gorkog 53]].
 
Dok nisu zapošljeni predavači i upisani novi studenti, poslove fakulteta vodio je [[Marko Jakovljević]], ravnatelj subotičke [[Učiteljska škola u Subotici|Učiteljske škole]]. Upisi su bili ožujka 1920., a ljetni semestar upisan je iste godine. Zgrada Preparandije nije odmah oslobođena za novoosnovani fakultet, nego je do studenoga 1920. godine radio u zgradi Gimnazije. Kad su predavanja krenula, [[crkveno pravo]] [[Sergije Troicki|Sergije Viktorovič Troicki]] (djed tenisača [[Viktor Troicki|Viktora Troickog]]<ref>Lansky: [https://gradsubotica.co.rs/suboticki-koreni-viktora-troickog/ ''Subotički koreni Viktora Troickog '']. Grad Subotica. 4. lipnja 2011. Pristupljeno 15. prosinca 2025.</ref>), ekonomsku skupinu predmeta predavao je Milorad Nedeljković, [[rimsko pravo]] sudac subotičkog Okružnog suda Ivo Milić. Do zimskog semestra došli su predavati enciklopediju prava Grigorije Vasiljevič Demčenko (umjesto Ninka Perića, profesora beogradskog Pravnog fakulteta), [[građansko pravo]] Čedomir Marković i [[kazneno pravo]] Milutin Miljković.<ref name=KuntićPra/>{{is|23.}} Prvim dekanom bio je Milorad Nedeljković.<ref name=KuntićPra/>{{is|21.}}


== Izvori i literatura ==
== Izvori i literatura ==

Inačica od 15. prosinac 2025. u 00:42

Pravni fakultet u Subotici

Pravni fakultet u je fakultet u Subotici.

Povijest

Razlog za osnivanje bio je nacionalno-strateški. Nakon ujedinjenja u Kraljevinu SHS, bila je trećim gradom po veličini u državi, no nacionalna struktura Subotice vlastima nije bila po volji, jer su većinu činili katolici, protestanti im također nisu bili po volji, a nacionalno su većinu činili Hrvati, Mađari, Nijemci i Židovi. Pribojavali su se mađarske iredente, zatim jakog katoličkog bloka na sjeveru zemlje. Strah od mađarske iredente bio je utemeljen, a katoličko-protestantski čimbenik vlasti nisu smatrale pouzdanim ni državotvornim. Politikom dovođenjem budućih studenata sa strane, ciljali su ojačati srpski utjecaj. Računalo se da će gimnazijalci iz Vojvodine radije studirati u Subotici, nego odlaziti na studij u Mađarskoj prolazeći sve neugodnosti studiranja izvan domovine.[1] :21.-22.

Među najzaslužnije osobe što je Subotica dobila pravni fakultet je Milorad Nedeljković[1]:43.-44., koji je dao prijedlog. Poduprli su ga ministar prosvjete Pavle Marinković i rektor beogradskog sveučilišta Jovan Cvijić. Za dodatnu potporu Nedeljković je kontaktirao s velikim županom Stipanom Matijevićem i starješinom prosvjetnih institucija u Subotici Mijom Mandićem. Organizirali su konferenciju o fakultetu 6. prosinca 1919. godine. Grad Subotica se obvezao staviti na raspolaganje zgradu Učiteljske škole s preparandijom. Problem je predstavilo što se Novi Sad također zainteresirao otvoriti fakultet kod sebe. Matijević se angažirao i dogovorio s gradonačelnikom Novog Sada Živojinovićem da prepuste Subotici otvoriti fakultet zbog razloga državnih interesa.[1]:22.

Fakultet je osnovan kraljevim ukazom 27. siječnja 1920. godine. Uredbom o Filozofskom fakultetu u Skopju i Pravnom fakultetu u Subotici propisano je njegovo uređenje, a za obije je ustanove važilo zakon o beogradskom sveučilištu iz 1905. godine.[1]:21. Odlukom grada od iste godine novoosnovanom je fakultetu dana na upotrebu školska zgrada Crveni vo, koja je za vrijeme rata bila vojna bolnica. Pravni se fakultet nalazio na današnjoj adresi Maksima Gorkog 53.

Dok nisu zapošljeni predavači i upisani novi studenti, poslove fakulteta vodio je Marko Jakovljević, ravnatelj subotičke Učiteljske škole. Upisi su bili ožujka 1920., a ljetni semestar upisan je iste godine. Zgrada Preparandije nije odmah oslobođena za novoosnovani fakultet, nego je do studenoga 1920. godine radio u zgradi Gimnazije. Kad su predavanja krenula, crkveno pravo Sergije Viktorovič Troicki (djed tenisača Viktora Troickog[2]), ekonomsku skupinu predmeta predavao je Milorad Nedeljković, rimsko pravo sudac subotičkog Okružnog suda Ivo Milić. Do zimskog semestra došli su predavati enciklopediju prava Grigorije Vasiljevič Demčenko (umjesto Ninka Perića, profesora beogradskog Pravnog fakulteta), građansko pravo Čedomir Marković i kazneno pravo Milutin Miljković.[1]:23. Prvim dekanom bio je Milorad Nedeljković.[1]:21.

Izvori i literatura

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kalman Kuntić: Pravni fakultet u Subotici 1920. – 1941.. Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2016., str. 43.-44. ISBN 978-86-85103-27-8
  2. Lansky: Subotički koreni Viktora Troickog . Grad Subotica. 4. lipnja 2011. Pristupljeno 15. prosinca 2025.