Toggle menu
243,9 tis.
110
18
641,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pavao Bilinić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
mNema sažetka uređivanja
 
Redak 3: Redak 3:
Bilinić je klesarski zanat izučio kod Talijana Francesca Montia, te je otvorio radionicu koja je djelovala na splitskome Lučcu.<ref>Gamulin 1999, 200</ref>  
Bilinić je klesarski zanat izučio kod Talijana Francesca Montia, te je otvorio radionicu koja je djelovala na splitskome Lučcu.<ref>Gamulin 1999, 200</ref>  


Oženivši kćer arhitekta [[Emil Vecchietti|Emila Vecchietija]], po njegovim nacrtima, nacrtima arhitekta [[Ante Bezić|A. Bezića]], kao i svoje supruge Regine izvodi brojne arhitektonske i klesarske radove (oltare, nadgrobne spomenike i arhitektonsku dekoraciju) diljem Dalmacije.  
Oženivši kćer arhitekta [[Emil Vecchietti|Emila Vecchiettija]], po njegovim nacrtima, nacrtima arhitekta [[Ante Bezić|A. Bezića]], kao i svoje supruge Regine izvodi brojne arhitektonske i klesarske radove (oltare, nadgrobne spomenike i arhitektonsku dekoraciju) diljem Dalmacije.  


Radionica je funkcionirala kao učilište, jer su na složenijim izvedbama surađivali i školovani kipari ([[Arturo Ferraroni]] i dr.).<ref>Kečkemet 1995; Gamulin 1999, 200-201; Adamec 1999, 115</ref>  
Radionica je funkcionirala kao učilište, jer su na složenijim izvedbama surađivali i školovani kipari ([[Arturo Ferraroni]] i dr.).<ref>Kečkemet 1995; Gamulin 1999, 200-201; Adamec 1999, 115</ref>  

Posljednja izmjena od 12. prosinac 2025. u 02:58

Pavao Bilinić (Split, 1860. - Zagreb, 1954.), bio je hrvatski klesar, kipar i graditelj, u čijoj su splitskoj radionici svoja rana zanatska i umjetnička iskustva stjecali Toma Rosandić i Ivan Meštrović.[1].

Životopis

Bilinić je klesarski zanat izučio kod Talijana Francesca Montia, te je otvorio radionicu koja je djelovala na splitskome Lučcu.[2]

Oženivši kćer arhitekta Emila Vecchiettija, po njegovim nacrtima, nacrtima arhitekta A. Bezića, kao i svoje supruge Regine izvodi brojne arhitektonske i klesarske radove (oltare, nadgrobne spomenike i arhitektonsku dekoraciju) diljem Dalmacije.

Radionica je funkcionirala kao učilište, jer su na složenijim izvedbama surađivali i školovani kipari (Arturo Ferraroni i dr.).[3]

Od 1899. do 1903. radionica je bila angažirana na restauriranju i izradi kopija kiparskih uresa 4. i 5. kata Splitske katedrale. [4]

Bilješke

  1. Kečkemet 1995
  2. Gamulin 1999, 200
  3. Kečkemet 1995; Gamulin 1999, 200-201; Adamec 1999, 115
  4. Gamulin 1999, 201, bilj. 1

Literatura

  • Adamec 1999 – Adamec, Ana: Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća, Zagreb, 1999., str. 115, 177-180, 279-287, 308
  • Antić 1966 - Antić, Radmila: Rosandić, Toma, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 125
  • Gamulin 1999 – Gamulin, Grgo: Hrvstsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Zagreb 1999., str. 200-201
  • Kečkemet 1995 - Kečkemet, Duško: Bilinić, Pavao, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 92
  • EHU 1996 - Redakcija EHU: Rosandić, Toma, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1996., str. 194