More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Guido Quien''' (Zagreb, 1943.), hrvatski povjesničar umjetnosti i komparatistike. Po stručnom zvanju je muzejski savjetnik, polja djelovanja likovne umjetnosti. Uže polje djelovanja su mu zbirka slikarstva 20. stoljeća i kiparstvo Ivana Meštrovića. Zaslužni je hrvatski muzealac. Sin poznatog hrvatskog književnika Kruna Quiena.<ref name=mdc>[https://mdc.hr/hr/mdc/zbirke-...«. |
|||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Zagrebu. U djetinjstvu je živio u Splitu. Pohađao je splitsku [[Klasična gimnazija u Splitu (1817.)|Klasičnu gimnaziju]]. Studirao je u Zagrebu na [[FFZG|Filozofskom fakultetu]] povijest umjetnosti i [[komparativna književnost|komparativnu književnost]]. Poslije fakulteta je radio kao [[turistički vodič]]. Obnašao je dužnost tajnika Društva povjesničara Hrvatske. Zaposlio se je 1972. u [[Muzej za umjetnost i obrt|Muzeju za umjetnost i obrt]]. Ondje je preko 20 godina vodio zbirku slikarstva. Nakon toga je otišao na mjestu dužnosti ravnatelja Fundacije Ivana Meštrovića. U sklopu te funkcije radio je na obnovi svih prostora te Fundacije i učiniti ih dostupnima javnosti. Nakon velikosrpske agresije obnovio je crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Meštrović, u Otavicama, a najveći mu je projekt bilo je uređenje i postav Galerije Ivana Meštrovića u Splitu. S kolegama stručnjacima Fundacije Ivana Meštrovića je objavio [[elektronička knjiga|elektroničku knjigu]] o Ivanu Meštroviću, prva takvu u Hrvatskoj.<ref name=mdc/> | Rodio se je u Zagrebu. U djetinjstvu je živio u Splitu. Pohađao je splitsku [[Klasična gimnazija u Splitu (1817.)|Klasičnu gimnaziju]]. Studirao je u Zagrebu na [[FFZG|Filozofskom fakultetu]] povijest umjetnosti i [[komparativna književnost|komparativnu književnost]]. Poslije fakulteta je radio kao [[turistički vodič]]. Obnašao je dužnost tajnika Društva povjesničara Hrvatske. Zaposlio se je 1972. u [[Muzej za umjetnost i obrt|Muzeju za umjetnost i obrt]]. Ondje je preko 20 godina vodio zbirku slikarstva. Nakon toga je otišao na mjestu dužnosti ravnatelja Fundacije Ivana Meštrovića. U sklopu te funkcije radio je na obnovi svih prostora te Fundacije i učiniti ih dostupnima javnosti. Nakon velikosrpske agresije obnovio je crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Meštrović, u Otavicama, a najveći mu je projekt bilo je uređenje i postav [[Galerija Meštrović u Splitu|Galerije Ivana Meštrovića]] u Splitu. S kolegama stručnjacima Fundacije Ivana Meštrovića je objavio [[elektronička knjiga|elektroničku knjigu]] o Ivanu Meštroviću, prva takvu u Hrvatskoj.<ref name=mdc/> | ||
Također se bavi [[ptičarstvo]]m.<ref name=mdc/> | Također se bavi [[ptičarstvo]]m.<ref name=mdc/> | ||
Posljednja izmjena od 25. kolovoz 2025. u 23:52
Guido Quien (Zagreb, 1943.), hrvatski povjesničar umjetnosti i komparatistike. Po stručnom zvanju je muzejski savjetnik, polja djelovanja likovne umjetnosti. Uže polje djelovanja su mu zbirka slikarstva 20. stoljeća i kiparstvo Ivana Meštrovića. Zaslužni je hrvatski muzealac. Sin poznatog hrvatskog književnika Kruna Quiena.[1]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. U djetinjstvu je živio u Splitu. Pohađao je splitsku Klasičnu gimnaziju. Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Poslije fakulteta je radio kao turistički vodič. Obnašao je dužnost tajnika Društva povjesničara Hrvatske. Zaposlio se je 1972. u Muzeju za umjetnost i obrt. Ondje je preko 20 godina vodio zbirku slikarstva. Nakon toga je otišao na mjestu dužnosti ravnatelja Fundacije Ivana Meštrovića. U sklopu te funkcije radio je na obnovi svih prostora te Fundacije i učiniti ih dostupnima javnosti. Nakon velikosrpske agresije obnovio je crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Meštrović, u Otavicama, a najveći mu je projekt bilo je uređenje i postav Galerije Ivana Meštrovića u Splitu. S kolegama stručnjacima Fundacije Ivana Meštrovića je objavio elektroničku knjigu o Ivanu Meštroviću, prva takvu u Hrvatskoj.[1]
Također se bavi ptičarstvom.[1]
Djela
Napisao je nekoliko knjiga:[2]
- Susreti : likovne kritike 1972. - 1994. : (izbor)
- Slavko Peršić (samouki slikar[1])
- Branko Vlahović (suautor)
- Približen pogled (suautor)
- Galerija na otoku: Galerija umjetnina "Branislav Dešković" u Bolu na otoku Braču
- Priče o stvarima
- Razgovori o scenografiji
- Čitanje oblika
- San i ostalo
- Aleksandar Kukec - fotograf
- Nenad Gattin: fotograf umjetničkih spomenika
Članci su mu izašli u Mogućnostima, Konturi i dr.[2]
Napisao je predgovore brojnim katalozima i radio je izložbe Ante Kaštelančića i Ivana Meštrovića. Planira objaviti očeva sabrana djela te objaviti vlastitu knjigu novela.[1]