More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Jo(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Joseph Bayma''' (Piedmont, [[studeni]] [[1816.]] - [[Santa Clara, Kalifornija|Santa Clara]], [[7. veljače]] [[1892.]]), [[Talijani|talijansko]]-[[SAD|američki]] [[matematika|matematičar]], [[filozof]] i [[znanstvenik]] poznat po doprinosima na području [[stereokemija|stereokemije]] i elementarne matematike. Rodom je bio [[Talijani|Talijan]], školovan u [[Engleska|Engleskoj]], a profesorsku i znanstvenu djelatnost ostvario je u [[SAD|Sjedinjenim Državama]]. | |||
Bio je članom [[Družba Isusova|Družbe Isusove]], kojoj je pristupio još kao šesnaestogodišnjak, a uzorom u [[redovnik|redovničkom životu]] držao je [[Crkveni naučitelj|crkvenog naučitelja]] [[Beda Časni|sv. Bedu]]. Zbog političkih prilika 1860. napušta rodnu [[Italija|Italiju]], u kojoj dotad obnaša dužnost rektora [[sjemenište|sjemeništa]] u Bertinoru te odlazi na studij [[filozofija|filozofije]] na koledžu Stonyhurst u [[Engleska|Engleskoj]], gdje je istu i predavao sedam godina. [[Misionar|Misij]]sku godinu proveo je u [[Alžir]]u. Kasnije je u [[Kalifornija|Kaliforniji]] bio [[rektor]]om Koledža sv. Ignacija i Sveučilišta u San Franciscu, na kojem je predavao elementarnu matematiku. Objavio je nekoliko priručnika i sveučilišnih [[udžbenik]]a, među kojima i »Molekularna mehanika« ([[Cambridge]], 1866.), »[[Algebra]]« ([[San Francisco]], 1890.), »[[Geometrija]]« (San F., 1895.), »Analtička geometrija« (San F., 1887.), »Ravninska i sferična trigonometrija« (San F., 1886.) i »[[Infinitezimalni račun]]« (San F., 1889.). Objavljivao je i filozofske rasprave u ''The Catholic Worldu''. U »Molekularnoj mehanici« osim s matematičkog, razmatra ustrojstvo tvari i s [[metafizika|metafizičkog]] motrišta, pri čemu zastupa i razmatra [[Ruđer Bošković|Boškovićeve]] teze. Rad je naišao na široki odjek u znanstvenoj zajednici, posebice na [[Cambridge]]u i engleskoj javnosti, koja ga je i potaknula na [[pokus]]no ispitivanje svojih hipoteza na području stereokemije i [[elektricitet]]a, u čemu ga je spriječila smrt. | Bio je članom [[Družba Isusova|Družbe Isusove]], kojoj je pristupio još kao šesnaestogodišnjak, a uzorom u [[redovnik|redovničkom životu]] držao je [[Crkveni naučitelj|crkvenog naučitelja]] [[Beda Časni|sv. Bedu]]. Zbog političkih prilika 1860. napušta rodnu [[Italija|Italiju]], u kojoj dotad obnaša dužnost rektora [[sjemenište|sjemeništa]] u Bertinoru te odlazi na studij [[filozofija|filozofije]] na koledžu Stonyhurst u [[Engleska|Engleskoj]], gdje je istu i predavao sedam godina. [[Misionar|Misij]]sku godinu proveo je u [[Alžir]]u. Kasnije je u [[Kalifornija|Kaliforniji]] bio [[rektor]]om Koledža sv. Ignacija i Sveučilišta u San Franciscu, na kojem je predavao elementarnu matematiku. Objavio je nekoliko priručnika i sveučilišnih [[udžbenik]]a, među kojima i »Molekularna mehanika« ([[Cambridge]], 1866.), »[[Algebra]]« ([[San Francisco]], 1890.), »[[Geometrija]]« (San F., 1895.), »Analtička geometrija« (San F., 1887.), »Ravninska i sferična trigonometrija« (San F., 1886.) i »[[Infinitezimalni račun]]« (San F., 1889.). Objavljivao je i filozofske rasprave u ''The Catholic Worldu''. U »Molekularnoj mehanici« osim s matematičkog, razmatra ustrojstvo tvari i s [[metafizika|metafizičkog]] motrišta, pri čemu zastupa i razmatra [[Ruđer Bošković|Boškovićeve]] teze. Rad je naišao na široki odjek u znanstvenoj zajednici, posebice na [[Cambridge]]u i engleskoj javnosti, koja ga je i potaknula na [[pokus]]no ispitivanje svojih hipoteza na području stereokemije i [[elektricitet]]a, u čemu ga je spriječila smrt. | ||
Posljednja izmjena od 23. lipanj 2025. u 10:29
Joseph Bayma (Piedmont, studeni 1816. - Santa Clara, 7. veljače 1892.), talijansko-američki matematičar, filozof i znanstvenik poznat po doprinosima na području stereokemije i elementarne matematike. Rodom je bio Talijan, školovan u Engleskoj, a profesorsku i znanstvenu djelatnost ostvario je u Sjedinjenim Državama.
Bio je članom Družbe Isusove, kojoj je pristupio još kao šesnaestogodišnjak, a uzorom u redovničkom životu držao je crkvenog naučitelja sv. Bedu. Zbog političkih prilika 1860. napušta rodnu Italiju, u kojoj dotad obnaša dužnost rektora sjemeništa u Bertinoru te odlazi na studij filozofije na koledžu Stonyhurst u Engleskoj, gdje je istu i predavao sedam godina. Misijsku godinu proveo je u Alžiru. Kasnije je u Kaliforniji bio rektorom Koledža sv. Ignacija i Sveučilišta u San Franciscu, na kojem je predavao elementarnu matematiku. Objavio je nekoliko priručnika i sveučilišnih udžbenika, među kojima i »Molekularna mehanika« (Cambridge, 1866.), »Algebra« (San Francisco, 1890.), »Geometrija« (San F., 1895.), »Analtička geometrija« (San F., 1887.), »Ravninska i sferična trigonometrija« (San F., 1886.) i »Infinitezimalni račun« (San F., 1889.). Objavljivao je i filozofske rasprave u The Catholic Worldu. U »Molekularnoj mehanici« osim s matematičkog, razmatra ustrojstvo tvari i s metafizičkog motrišta, pri čemu zastupa i razmatra Boškovićeve teze. Rad je naišao na široki odjek u znanstvenoj zajednici, posebice na Cambridgeu i engleskoj javnosti, koja ga je i potaknula na pokusno ispitivanje svojih hipoteza na području stereokemije i elektriciteta, u čemu ga je spriječila smrt.