Jonsko narječje: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 23. lipanj 2025. u 10:20

Jonsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 11. do 4. stoljeća pr. Kr. u Eubeji, Joniji, većini egejskih otoka, te u grčkim kolonijama oko sjevernoga Egejskoga mora, obalama Crnoga mora i zapadnom Sredozemlju. Steklo je prestiž jer čini osnovu jezika epskih pjesnika Homera i Hezioda, te zbog srodnosti atičkome narječju Atene. Koriste ga klasični pisci Arhiloh, Anakreont, Teognis, Herodot i Hipokrat, te u rimskome razdoblju Aretej, Arijan i Lucijan.^[2]^[3]

Jonski alfabet grada Mileta, usvojen u Ateni 403. pr. Kr., čini osnovu današnjega grčkoga pisma.^[3]

Povijest

Pretpostavlja se da se jonsko narječje proširilo s grčkog kopna na Malu Aziju u doba dorske seobe u 11. st. pr. Kr. Pred kraj grčkog mračnog doba govorilo se na istočnoj egejskoj obali i otocima Samosu i Hiosu, te se odatle širilo kolonizacijom.

Homerski odnosno epski grčki, kojim su spjevani homerski epovi Ilijada i Odiseja te ostala djela pripisana Homeru i Heziodu, sastoji se od staroga oblika jonskoga narječja s primjesama eolskoga. Prvi predsokratski filozofi Tales, Anaksimandar, Anaksimen i Heraklit, pjesnik Anakreont, te logografi Hekatej i Helanik, djeluju u Joniji te pišu tamošnjim narječjem. U klasično doba, novim jonskim narječjem pišu prvi povjesničar Herodot, te autori djela pripisanih Hipokratu koja čine osnove znanstvene medicine.^[3]

Nakon osvajanja Aleksandra Velikoga, mnoge jonske riječi uklopljene su u grčku koine koja postaje opći jezik istočnoga Sredozemlja.^[2]

Izvori

↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
↑ ^2,0 ^2,1 Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
↑ ^3,0 ^3,1 ^3,2 Grci | Hrvatska enciklopedija

Nedovršeni članak Jonsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[Woodard-1] Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.

[smyth-2] 2,0 ^2,1 Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.

[he-3] 3,0 ^3,1 ^3,2 Grci | Hrvatska enciklopedija

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Jonsko narječje'''-->{{karta starogrčkih narječja}}
+{{karta starogrčkih narječja}}
 '''Jonsko grčko [[narječje]]''' jest skupina [[dijalekt|dijalekata]] [[starogrčki jezik|starogrčkoga jezika]] kojima se govorilo od 11. do 4. stoljeća pr. Kr. u [[Eubeja|Eubeji]], [[Jonija|Joniji]]<!--(središnja egejska obala [[Mala Azija|Male Azije]] te otoci [[Samos]] i [[Hij|Hios]])-->, većini [[egejski otoci|egejskih otoka]], te u [[kolonije u antici|grčkim kolonija]]ma oko sjevernoga [[Egejsko more|Egejskoga mora]], obalama [[Crno more|Crnoga mora]] i zapadnom [[sredozemlje|Sredozemlju]].  Steklo je [[prestiž (jezikoslovlje)|prestiž]] jer čini osnovu jezika [[ep]]skih pjesnika [[Homer]]a i [[Heziod]]a, te zbog srodnosti [[atičko narječje|atičkome narječju]] [[Atena|Atene]].  Koriste ga klasični pisci [[Arhiloh]], [[Anakreont]], [[Teognis iz Megare|Teognis]], [[Herodot]] i [[Hipokrat]], te u rimskome razdoblju [[Aretej iz Kapadocije|Aretej]], [[Arijan]] i [[Lucijan]].<ref name="smyth">{{citiranje knjige
    | first=Herbert Weir