Bernardin Škunca: razlika između inačica
nije uvezlo s hr.wikipedije |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] djelovao je u [[Zadar|Zadru]], te je na mjesnom radiju vodio emisiju „Mir i dobro”.<ref name=IKA/> | Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] djelovao je u [[Zadar|Zadru]], te je na mjesnom radiju vodio emisiju „Mir i dobro”.<ref name=IKA/> | ||
Predavao je [[liturgika|liturgiku]] i sakralnu umjetnost na [[KBF Split|Teologiji u Splitu]] i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, liturgijsku duhovnost na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu te ''Kulturu duha'' na [[Sveučilište u Zadru|Sveučilištu u Zadru]].<ref name=IKA/> Jedan je od osnivača i pročelnik [[Hrvatski institut za liturgijski pastoral|Hrvatskoga | Predavao je [[liturgika|liturgiku]] i sakralnu umjetnost na [[KBF Split|Teologiji u Splitu]] i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, liturgijsku duhovnost na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu te ''Kulturu duha'' na [[Sveučilište u Zadru|Sveučilištu u Zadru]].<ref name=IKA/> Jedan je od osnivača i pročelnik [[Hrvatski institut za liturgijski pastoral|Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral]] u Zadru te glavni urednik mjesečnika ''[[Živo vrelo]]''.<ref name=IKA/> | ||
Bio je vicepostulator kauze beatifikacije [[Ivo Peran|fra Ive Perana]] i promotor kauze beatifikacije [[Bernardin Sokol|fra Bernardina Sokola]].<ref name=IKA/> | Bio je vicepostulator kauze beatifikacije [[Ivo Peran|fra Ive Perana]] i promotor kauze beatifikacije [[Bernardin Sokol|fra Bernardina Sokola]].<ref name=IKA/> | ||
Posljednja izmjena od 23. lipanj 2025. u 03:08
| Robert Bernardin Škunca | |
|---|---|
| Rođen | 12. studenoga 1937. Novalja |
| Umro | 22. prosinca 2024. Split |
| Zaređen | 15. travnja 1963. zareditelj: Frane Franić |
| Portal: Kršćanstvo | |
Robert Bernardin Škunca (Novalja, 12. studenoga 1937. – Split, 22. prosinca 2024.), bio je hrvatski franjevac, katolički svećenik, liturgičar i pisac. Bio je član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.[1]
Životopis
Rođen je 1937. u Novalji, u obitelji Ante i Marije (rođ. Šonje), kao jedno od desetero djece.[1] Trojica braće bili su franjevci.[1]
Školovao se u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru.[1] U franjevački novicijat ulazi na Košljunu 11. kolovoza 1955., prve zavjete daje 12. kolovoza 1956., a svečane zavjete polaže 15. kolovoza 1959.[1] Unatoč plućnoj bolesti, završio je teologiju u Makarskoj i diplomirao na Teološkome fakultetu u Ljubljani.[1] Za svećenika ga 15. travnja 1963. u Makarskoj zaređuje Frane Franić.[1] Mladu misu slavio je u Novalji na staroslavenskom jeziku.[1]
Magistrirao je pastoralnu teologiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.[1]
Tijekom Domovinskog rata djelovao je u Zadru, te je na mjesnom radiju vodio emisiju „Mir i dobro”.[1]
Predavao je liturgiku i sakralnu umjetnost na Teologiji u Splitu i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, liturgijsku duhovnost na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu te Kulturu duha na Sveučilištu u Zadru.[1] Jedan je od osnivača i pročelnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral u Zadru te glavni urednik mjesečnika Živo vrelo.[1]
Bio je vicepostulator kauze beatifikacije fra Ive Perana i promotor kauze beatifikacije fra Bernardina Sokola.[1]
Književnost
Napisao je više djela, između ostalih Mirotvorac u Bolonji, Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote, Ispovijesti Franje Asiškog, Svetost kao pjesma te Vjeropoj Riječi: Roman esej o fra Bonaventuri Dudi. U djelima je spajao duhovnost, povijest i umjetnost.[1]
Nagrade
Roman Mirotvorac u Bolonji nagrađen je Nagradom August Šenoa Matice hrvatske 2008. godine.[1]
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Zadra (2014.).[1] Počasni je građanin Kaštela.[1]