More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Sr(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Uklopi_u|Crkvenoslavenski jezik}}'''Srpskoslavenski jezik''' (srpskoslovenski) je naziv za jezik koji je koristio [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] [[Srpski jezik|srpski jezik]]. Njegov utemeljitelj je bio Rastko Nemanjić, odnosno [[Sveti Sava]], koji je početkom XIII. stoljeća izvršio prve kodifikacije i stvorio pisane norme. Jezik je nastao na osnovici srpske redakcije [[Staroslavenski jezik|staroslavenskoga jezika]]. Jedine izmjene su nastale tijekom [[Resavska škola|resavske škole]] (koja je zamijenila prijašnji zetsko-humski pravopis), a jezik je nestankom srpske državnosti i propao, očuvavši se jedino jedno vrijeme nakon propasti u Srba Prečana, u [[Ugarska|Ugarskoj]] i [[Habsburška monarhija|Habsburškoj monarhiji]] ([[Fruška gora]]), ali i u [[Crna Gora|crnogorskim krajevima]]. | |||
Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek [[Ćirilica|ćirilicom]], koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i [[Glagoljica|glagoljicom]], drugim slavenskim pismom. | Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek [[Ćirilica|ćirilicom]], koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i [[Glagoljica|glagoljicom]], drugim slavenskim pismom. | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:13
Srpskoslavenski jezik (srpskoslovenski) je naziv za jezik koji je koristio srednjovjekovni srpski jezik. Njegov utemeljitelj je bio Rastko Nemanjić, odnosno Sveti Sava, koji je početkom XIII. stoljeća izvršio prve kodifikacije i stvorio pisane norme. Jezik je nastao na osnovici srpske redakcije staroslavenskoga jezika. Jedine izmjene su nastale tijekom resavske škole (koja je zamijenila prijašnji zetsko-humski pravopis), a jezik je nestankom srpske državnosti i propao, očuvavši se jedino jedno vrijeme nakon propasti u Srba Prečana, u Ugarskoj i Habsburškoj monarhiji (Fruška gora), ali i u crnogorskim krajevima.
Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek ćirilicom, koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i glagoljicom, drugim slavenskim pismom.
