More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ivan Barbo''' ([[Trst]], [[1465.]] - Trst, [[6. siječnja]] [[1547.]]), [[pićan]]ski biskup. | |||
Sin je Ivana Bernadina i Katarine rođene Moyses, nećak akvilejskog patrijarha i kardinala Marka te pranećak pape [[Pavao II.|Pavla II.]] Postavši [[svećenik]]om najprije je obavljao službu osobnog kapelana akvilejskog patrijarha, tj. svojeg strica Marka, a potom je bio kanonik tršćanskog kaptola i župnik Hrenovice na Tršćanskom krasu. Za pićanskog [[biskup]]a imenovao ga je 1525. godine, na temelju Habsburškog patronatskog prava nadvojvode [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]], a potvrdio ga je papa [[Klement VII.]]. Godine 1529. odrekao se dijela kozljačkog posjeda u korist brata Kastelana. | Sin je Ivana Bernadina i Katarine rođene Moyses, nećak akvilejskog patrijarha i kardinala Marka te pranećak pape [[Pavao II.|Pavla II.]] Postavši [[svećenik]]om najprije je obavljao službu osobnog kapelana akvilejskog patrijarha, tj. svojeg strica Marka, a potom je bio kanonik tršćanskog kaptola i župnik Hrenovice na Tršćanskom krasu. Za pićanskog [[biskup]]a imenovao ga je 1525. godine, na temelju Habsburškog patronatskog prava nadvojvode [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]], a potvrdio ga je papa [[Klement VII.]]. Godine 1529. odrekao se dijela kozljačkog posjeda u korist brata Kastelana. | ||
[[Kategorija:Hrvatski biskupi|Barbo, Ivan]] | [[Kategorija:Hrvatski biskupi|Barbo, Ivan]] | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 10:46
Ivan Barbo (Trst, 1465. - Trst, 6. siječnja 1547.), pićanski biskup.
Sin je Ivana Bernadina i Katarine rođene Moyses, nećak akvilejskog patrijarha i kardinala Marka te pranećak pape Pavla II. Postavši svećenikom najprije je obavljao službu osobnog kapelana akvilejskog patrijarha, tj. svojeg strica Marka, a potom je bio kanonik tršćanskog kaptola i župnik Hrenovice na Tršćanskom krasu. Za pićanskog biskupa imenovao ga je 1525. godine, na temelju Habsburškog patronatskog prava nadvojvode Ferdinand I., a potvrdio ga je papa Klement VII.. Godine 1529. odrekao se dijela kozljačkog posjeda u korist brata Kastelana.