More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
m Zamjena teksta - '<!--'''S(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;" | |||
<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Sahat-kula | <tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Sahat-kula | ||
<tr><td style="text-align:center;" colspan="2">[[Datoteka:Gracanica, carsija (trziste).jpg|220px|Sahat -kula u Gračanici]]</td></tr> | <tr><td style="text-align:center;" colspan="2">[[Datoteka:Gracanica, carsija (trziste).jpg|220px|Sahat -kula u Gračanici]]</td></tr> | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 06:09
| Sahat-kula | |
|---|---|
.jpg) | |
| Sahat-kula | |
| Godina izgradnje | 17. stoljeće |
| Grad | Gračanica |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
Sahat-kula u Gračanici je sahat-kula, koju je sagradio Ahmet-paša Budimlija.
Kula Gračanica pripada selu Baćindolu i Drežniku.
Povijest
Sahat-kula u Gračanici je sagrađena u drugoj polovini 17. stoljeća, kao vakuf Ahmed-paše Budimlije, uz čije se ime veže izgradnja još nekoliko najznačajnijih urbanih, kulturnih i javnih objekata i sadržaja u Gračanici: Bijele džamije, mekteba, možda i hamam (javnog kupatila), te većeg broja dućana. Predanje kaže da se Sahat-kula, odmah nakon što je sagrađena, nagela ka sjeverozapadu i tako ostala da prkosi vremenu sve do dana današnjeg. Zbog toga su je prozvali "gračanički kosi toranj". Visoka je 27 metara i po tome je druga po visini u Bosni i Hercegovini, odmah poslije Sarajevske sahat-kule. Sahat-kula je više puta obnavljanja, a posljednji put je obnovljen krov, te postavljena četiri nova sata iz Austrije koja pokazuju točno vrijeme.[1]
Izvori
- ↑ "Sahat-kula u Gračanici: Nagela se, ali pasti neće, živjet će kao jedan od najvažnijih simbola grada". avaz.ba. 5. kolovoz 2017.. https://avaz.ba/vijesti/bih/548967/sahat-kula-u-gracanici-nagela-se-ali-pasti-nece-zivjet-ce-kao-jedan-od-najvaznijih-simbola-grada Pristupljeno 7. svibanj 2016.