Spovid općena: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''Sp(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Spovid općena'''-->[[Datoteka:Spovid općena.JPG|mini|desno|299px|'''Spovid općena''']]
[[Datoteka:Spovid općena.JPG|mini|desno|299px|'''Spovid općena''']]
'''Spovid općena''' je hrvatska [[glagoljica|glagoljična]] [[inkunabula]]. Tiskana je [[1496.]] godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar [[Blaž Baromić]] u svojoj tiskari u [[Senjska tiksara|Senj]]u. Prva je tiskana knjiga na [[čakavsko narječje|čakavskom]] narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika ''Confessionale generale'' [[milan]]skoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo [[Staroslavenski jezik|staroslavenizama]] i s mnogo  [[Talijanski jezik|talijanizama]], ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje [[ispovijed]]i) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske [[Teologija|teološke terminologije]]. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u [[Zagreb]]u, u Knjižnici [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećoredaca]] na [[Ksaver]]u. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi [[tipografija|tipografski]] [[tipografski znak|znak]] u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je [[1978.]] izašla [[Faks|faksimilna reprodukcija]], a [[1979.]] [[latinica|latinična]]  [[transkripcija]] s rječnikom, koji su uredili [[Branko Fučić]] i [[Anica Nazor]].
'''Spovid općena''' je hrvatska [[glagoljica|glagoljična]] [[inkunabula]]. Tiskana je [[1496.]] godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar [[Blaž Baromić]] u svojoj tiskari u [[Senjska tiksara|Senj]]u. Prva je tiskana knjiga na [[čakavsko narječje|čakavskom]] narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika ''Confessionale generale'' [[milan]]skoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo [[Staroslavenski jezik|staroslavenizama]] i s mnogo  [[Talijanski jezik|talijanizama]], ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje [[ispovijed]]i) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske [[Teologija|teološke terminologije]]. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u [[Zagreb]]u, u Knjižnici [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećoredaca]] na [[Ksaver]]u. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi [[tipografija|tipografski]] [[tipografski znak|znak]] u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je [[1978.]] izašla [[Faks|faksimilna reprodukcija]], a [[1979.]] [[latinica|latinična]]  [[transkripcija]] s rječnikom, koji su uredili [[Branko Fučić]] i [[Anica Nazor]].



Posljednja izmjena od 12. lipanj 2025. u 08:56

Datoteka:Spovid općena.JPG
Spovid općena

Spovid općena je hrvatska glagoljična inkunabula. Tiskana je 1496. godine. Tiskao ju je hrvatski tiskar Blaž Baromić u svojoj tiskari u Senju. Prva je tiskana knjiga na čakavskom narječju hrvatskog jezika. Jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula. Riječ je o prijevodu poznatoga franjevačkog priručnika Confessionale generale milanskoga propovjednika Michaela iz Carcana. Prevoditelj Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup, svoju je rodnu čakavštinu pomiješao s malo staroslavenizama i s mnogo talijanizama, ali je skromna knjižica (36 listova jednobojnog tiska, priručnik za obavljanje ispovijedi) važan je početni napor u oblikovanju hrvatske teološke terminologije. Sačuvan je samo jedan primjerak, koji se čuva u Zagrebu, u Knjižnici franjevaca trećoredaca na Ksaveru. Na zadnjem listu se nalazi Baromićev njegov tipografski znak. To je prvi tipografski znak u povijesti hrvatskog tiskarstva. U Senju je 1978. izašla faksimilna reprodukcija, a 1979. latinična transkripcija s rječnikom, koji su uredili Branko Fučić i Anica Nazor.

Izvori

Literatura

  • Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak: 8. - 17. stoljeće, str. 191, ISBN 953-96657-3-6