Toggle search
Toggle menu
243,8 tis.
110
18
642,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Daurija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
← Starija izmjena
VizualnoWikitekst
m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština'
m Zamjena teksta - '{{ru}}' u '{{rus oznaka}}'
 
Redak 21: Redak 21:
[[Slika:CEM-44-La-Chine-la-Tartarie-Chinoise-et-le-Thibet-1734-Amur-2572.jpg|mini|lijevo|<center>Daurija (''Tagour'') smještena između rijeka [[Nonni]] i [[Amur]] na francuskoj karti iz 1734 . ''[[Albazin|Yaxa]]'' je bio Daurski grad prije njegova pada pod [[Jarofej Kabarov|Kabarov]]im ruskim osvajačima 1651.]]
[[Slika:CEM-44-La-Chine-la-Tartarie-Chinoise-et-le-Thibet-1734-Amur-2572.jpg|mini|lijevo|<center>Daurija (''Tagour'') smještena između rijeka [[Nonni]] i [[Amur]] na francuskoj karti iz 1734 . ''[[Albazin|Yaxa]]'' je bio Daurski grad prije njegova pada pod [[Jarofej Kabarov|Kabarov]]im ruskim osvajačima 1651.]]
==Povijest==
==Povijest==
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku [[Šilka]] do spajanja s rijekom [[Argun (azijska rijeka)|Argun]], čime nastaje gornji [[Amur]]. To golemo područje od oko 1.000&nbsp;km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast [[Mandžurci|mandžurijske]] [[kina|kineske]] [[Dinastija Qing|dinastije Qing]] koja je skršila otpor [[Evenki]]-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik [[Jarofej Kabarov]] vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke [[Nen (rijeka)|Nen]] u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih<ref>Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća ''([http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII] {{Webarchive|url=https://archive.is/20041230211733/http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 |date=30. prosinca 2004. }})'' {{ru}} Pristupljeno 13. srpnja 2017.</ref>.
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku [[Šilka]] do spajanja s rijekom [[Argun (azijska rijeka)|Argun]], čime nastaje gornji [[Amur]]. To golemo područje od oko 1.000&nbsp;km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast [[Mandžurci|mandžurijske]] [[kina|kineske]] [[Dinastija Qing|dinastije Qing]] koja je skršila otpor [[Evenki]]-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik [[Jarofej Kabarov]] vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke [[Nen (rijeka)|Nen]] u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih<ref>Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća ''([http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII] {{Webarchive|url=https://archive.is/20041230211733/http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 |date=30. prosinca 2004. }})'' {{rus oznaka}} Pristupljeno 13. srpnja 2017.</ref>.
Ostatak Daurije je postao „oblast” [[Rusko Carstvo|carske Rusije]] s glavnim gradom [[Nerčinsk]]om, a potom [[Čita (Čitska oblast, Rusija)|Čitom]]. Bila je dijelom kratkotrajne [[SSSR|sovjetske]] [[Dalekoistočna Republika|Dalekoistočne Republike]] (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na [[Ruski federalni subjekti|ruske federalne subjekte]] [[Zabajkalski kraj]] (koji je dio današnje [[Čitska oblast|Čitske oblasti]]) i [[Burjatija]], te pokriva gotovo cijela ova dva područja.
Ostatak Daurije je postao „oblast” [[Rusko Carstvo|carske Rusije]] s glavnim gradom [[Nerčinsk]]om, a potom [[Čita (Čitska oblast, Rusija)|Čitom]]. Bila je dijelom kratkotrajne [[SSSR|sovjetske]] [[Dalekoistočna Republika|Dalekoistočne Republike]] (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na [[Ruski federalni subjekti|ruske federalne subjekte]] [[Zabajkalski kraj]] (koji je dio današnje [[Čitska oblast|Čitske oblasti]]) i [[Burjatija]], te pokriva gotovo cijela ova dva područja.


Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 02:21

Krajolici Daurije
Svjetska baština – UNESCO
Krajolici Daurije
Ruska Federacija Mongolija


Daurija na zemljovidu Mongolija
Daurija
Daurija
Lokacija Daurije u Mongoliji
Godina uvrštenja: 2017. (41. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix, x
Ugroženost: ne
Poveznica: 1448 UNESCO

Daurija (ruski: Даурия, mongolski jezik: Дагуурстан), Transbajkal ili Zabajkalje (ruski: Забайка́лье) je planinska regija istočno (ili „iza”) Bajkalskog jezera koje se nalazi u pograničnom području između Mongolije i Rusije (manji dio). Naziv je dobila po mongolskom narodu Daguri (ili Dauri) koji govori Daurski jezik, a koji obitava na širokom području Daurije u Rusiji i Mongoliji, te sjeverne Unutarnje Mongolije u Kini.

Daurski rezervat biosfere (Rusija)
Daurski rezervat biosfere (Rusija)

God. 2017. rezervat biosfere Dornod (njenih 858.803 ha), uz ruski Daurski rezervat biosfere (208.600 ha), te mongolska jezera Chuh-Nuur (7.361 ha) i Ugtam prirodno sklonište (46.160 ha), upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji pod nazivom Krajolici Daurije kao „izvanredan primjer stepske eko-regije s jedinstvenim suhikm i vlažnim razdobljima koji su doveli do velike raznolikosti vrsta i ekosustava globalnog značaja”[1].

Daurija (Tagour) smještena između rijeka Nonni i Amur na francuskoj karti iz 1734 . Yaxa je bio Daurski grad prije njegova pada pod Kabarovim ruskim osvajačima 1651.

Povijest

Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku Šilka do spajanja s rijekom Argun, čime nastaje gornji Amur. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast mandžurijske kineske dinastije Qing koja je skršila otpor Evenki-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik Jarofej Kabarov vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke Nen u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih[2]. Ostatak Daurije je postao „oblast” carske Rusije s glavnim gradom Nerčinskom, a potom Čitom. Bila je dijelom kratkotrajne sovjetske Dalekoistočne Republike (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na ruske federalne subjekte Zabajkalski kraj (koji je dio današnje Čitske oblasti) i Burjatija, te pokriva gotovo cijela ova dva područja.

Zemljopisne odlike

Daurski ždral (Antigone vipio)

Veliki dio ruske Daurije pripada Daurskom rezervatu biosfere (Даурский заповедник) od 208.600 ha[3], koji se preko granice nastavlja na golemi mongolski rezervat biosfere Dornod od 8.429.072 ha[4], što čini najveće nedirnuto travnato područje na svijetu.

Bioraznolikost

Daurija je prekrivena različitim vrstama stepa, travnatih i šumovitih, s mnogo jezera i močvara koji služe kao obitavalište velike bioraznolikosti. Krajolik Daurije je dom za milijune ugroženih migracijskih ptica, kao što su Daurski ždral (Antigone vipio), Velika droplja (Otis tarda) i Daurska lastavica (Cecropis daurica). Ovo područje je također glavna migracijska ruta za Mongolske gazele (Procapra gutturosa)[1], a mogu se pronaći i vrste sisavaca kao što su Pallasova mačka (Otocolobus manul) i Daurski jež (Mesechinus dauuricus).

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Landscapes of Dauria na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  2. ↑ Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća (О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII (Arhivirano 30. prosinca 2004.)) (rus.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  3. ↑ Daursky Nature Reserve, www.rusnature.info (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  4. ↑ "World Network of Biosphere Reserves", Ecological Sciences for Sustainable Development, UNESCO (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
v •  • u
Svjetska baština u Mongoliji
Kulturna baština (3)
Velika Burhan Haldun planina i njezin sveti okolni krajolik (2015.) • Kulturni krajolik Doline Orhona (2004.) • Petroglifi mongolskog Altaja (2011.)
Mongolijska zastava
Prirodna baština (2)
Krajolici Daurije1) (2017.) • Udolina Uvs-Nuur1) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Mongolska tradicionalna umjetnost khöömeija (2010.) • Tehnika narodnog dugog pjevanja uz kružno disanje Limbe (2011.) • Tradicionalni obrt mongol ger i pripadajući običaji (2013.) • Mongolska kaligrafija (2013.) • Mongolski ep Mongol Tuuli (2009.) • Tradicionalni narodni ples Mongol Biyelgee (2009.) • Tradicionalna glazba morin khuura (2008.) • Mongolski tradicionalni festival Naadam (2010.) • Ritual navođenja deva (2015.) • Sokolarstvo2) (2010.) • Tradicionalna glazba Tsuur (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma3) (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Rusije i Mongolije  2) Zajednička svjetska baština više zemalja (Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska i Sirija)[1]  3) Zajedno s Kinom. 

v •  • u
Svjetska baština Ruske Federacije
Europa
Kulturna dobra (18)
Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.)
Prirodna dobra (2)
Komijske prašume (1995.) • Zapadni Kavkaz (1999.)
Ruska zastava
Azija
Prirodna dobra (9)
Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.)
Nematerijalna svjetska baština (2)
Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Daurija&oldid=594881"