More actions
m no summary specified |
m Zamjena teksta - '{{hu icon}}' u '{{mađ oznaka}}' |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*{{ | *{{mađ oznaka}} [http://buso.tk Pohod bušara] | ||
*[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2009/glasnik20098i.pdf Hrvatski glasnik 8/2009.] Pohod bušara, 19. veljače 2009. | *[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2009/glasnik20098i.pdf Hrvatski glasnik 8/2009.] Pohod bušara, 19. veljače 2009. | ||
*{{ | *{{mađ oznaka}} [http://www.mohacs.hu Službene mohačke stranice] | ||
*{{ | *{{mađ oznaka}} [http://ees.bme.hu/events/gallery/mohacs Galerija 2006.] | ||
*{{ | *{{mađ oznaka}} [http://www.vendegvaro.hu/35-20172 Busójárás] | ||
{{Svjetska baština u Mađarskoj}} | {{Svjetska baština u Mađarskoj}} | ||
Inačica od 30. svibanj 2025. u 03:41
Pohod bušara ili pohod buša[1] (mađ. Busójárás) je pokladni godišnji festival u gradu Mohaču (Mađarska Baranja) kojom se obilježava kraj zime. Naziv je dobio po zastrašujućim zakrabuljenim muškarcima, bušarima (busós), koji nose velike drvene maske i vunene ogrtače, nalik kastavskim zvončarima kod Rijeke.
Organizira se svake veljače, a traje tri dana, od nedjelje do utorka navečer. Festival je višeslojan i uključuje natjecanje dječjih krabulja, izložbu majstora rezbara maski i drugih obrta, te dolazak više od 500 bušara u čamcima na vesla Dunavom kako bi promarširali gradom, zajedno s kočijama ili motoriziranim fantastičnim vozilima. Središnji dio pohoda počinje kada bušari prijeđu skelom Dunav i okupe se u tzv. Šokačkom kraju u Mohaču, na Ledinki ili na Kolišću. Vrhunac je spaljivanje lijesa na središnjem trgu koji simbolično predstavlja zimu u ognju. Festival se nastavlja gozbama i glazbom po cijelom gradu[2].

Pokladni običaj su šokački Hrvati donijeli iz hrvatskih krajeva iz kojih su doselili početkom 17. stoljeća. Crkveni izvori ga prvi put spominju 1783., prigodom kanonske vizitacije, a tada je pisac tog dokumenta baš spomenio mohačke Šokce. Izvorne maske su se izrađivale od seljacima dostupnih materijala, vrbovine i kravlje krvi.
Danas je pohod bušara zaštitni simbol grada i način obilježavanja velikih povijesnih događaja. Prerastao je društveni događaj i postao izraz poistovjećivanja s gradom, društvenom skupinom i narodom. Njegova važna društvena uloga je u tomu što pruža priliku pojedincima da se originalno izraze u svojoj zajednici. Umjetnost i obrt koji ga prate su očuvale brojne skupine bušara raznolikog kulturnog podrijetla, a koji su tehnike rezbarenja maski i ritualnog slavlja prenijeli generacijama sljedbenika. Zbog toga je pohod bušara upisan na popis nematerijalne svjetske baštine 2009. godine[2].
Izvori
- ↑ glas-slavonije.hr
- ↑ 2,0 2,1 Busó festivities at Mohács: masked end-of-winter carnival custom na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 6. studenog 2012.
- Glas Koncila Stipan Bunjevac: Iz života hrvatskih vjernika izvan Hrvatske - Hrvati u Mohaču: Mohačke buše šokačkih Hrvata, br.5 (1702), 4. veljače 2007.
Povezani članci
Vanjske poveznice
- (mađ.) Pohod bušara
- Hrvatski glasnik 8/2009. Pohod bušara, 19. veljače 2009.
- (mađ.) Službene mohačke stranice
- (mađ.) Galerija 2006.
- (mađ.) Busójárás
| ||||||||||||||||||||