Toggle menu
243,8 tis.
110
18
642,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Petar Faber: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{fra icon}}' u '{{fra oznaka}}'
Redak 33: Redak 33:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.jesuites.com/histoire/saints/pierrefavre.htm Petar Faber na stranicama francuskih isusovaca] {{fra icon}}
* [http://www.jesuites.com/histoire/saints/pierrefavre.htm Petar Faber na stranicama francuskih isusovaca] {{fra oznaka}}
* [http://manus.iccu.sbn.it/opac_SchedaAutore.php?ID=54401 Petar Faber u povijesnoj pismohrani sveučilišta Gregoriane] {{ita icon}}
* [http://manus.iccu.sbn.it/opac_SchedaAutore.php?ID=54401 Petar Faber u povijesnoj pismohrani sveučilišta Gregoriane] {{ita icon}}



Inačica od 30. svibanj 2025. u 02:37

Petar Faber
Petar Faber
Rođen 13. travnja 1506.
Le Villaret
Preminuo 2. kolovoza 1546.
Rim
Beatificiran 5. rujna 1872.
Kanoniziran 17. prosinca 2013.
Spomendan 2. kolovoza
Zaštitnik kršćana Aravisa
Portal o kršćanstvu

Petar Faber (fra.: Pierre Lefevre ili Favre, špa.: Pedro Fabro, lat.: Petrus Faver; Le Villaret, 13. travnja 1506.Rim, 2. kolovoza 1546.), isusovac i svetac Katoličke crkve.

Životopis

Petar Faber rođen je u malenom selu Le Villaret u Araviskom gorju u Francuskoj, tada u Savojskom Vojvodstvu. S 12 godina položio je zavjet čistoće. Godine 1525. otišao je u Pariz na studij filozofije. Tada je sobu dijelio s Franjom Ksaverskim, a kasnije im se pridružio i Ignacije Lojolski. Godine 1534. odlučio je slijediti svojega duhovnoga učitelja Ignacija.

Faber je zaređen za svećenika 1534. godine. Počeo je pisati svoj dnevnik "Mémorial", u kojem je detaljno opisao svoj život. Dnevnik je započeo citatom iz psalma: "Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstva njegova!" Zbog rata između Mletaka i Osmanskog Carstva planirani put u Svetu Zemlju bio je nemoguć te je s prijateljima otišao u Rim, gdje su se stavili na raspolaganje papi Pavlu III. Godine 1539. Ignacije i njegovi drugovi započeli su pripreme za osnutak Družbe Isusove.

Kasnije je najviše djelovao u Njemačkoj te na Iberskom poulotoku. Također je pozvan da sudjeluje u radu Tridentskoga sabora. Preminuo je u Rimu nakon kratke bolesti.[1] Papa Pio IX. proglasio ga je 5. rujna 1872. blaženim. Papa Franjo proglasio ga je svetim 17. prosinca 2013. godine.

Izvori

  1. isusovci.hr, pristupljeno 11. travnja 2015.

Vanjske poveznice