m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština' |
m Zamjena teksta - '{{de}}' u '{{nje oznaka}}' |
||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
Hram se nalazi 500 m istočno od sela Pradak koje je smješteno u isušenom Istočnom Barayu (kmerskom vještačkom bazenu), a u kojemu oduvijek živi narod Samre. Po svojim odlikama, Banteay Samré je najsličniji hramu [[Prasat Hin Phimai]] u [[Tajland]]u i obližnjem malom hramu Thommanonu u [[Angkor Thom]]u. Oba hrama su klasični primjeri arhitekture stila [[Angkor Wat]]a, osobito po krovovima u obliku [[pupoljak]]a. Izvana ima galeriju (83 x 77 m) s raskošnim [[bareljef]]ima na monumantalnim [[portal]]ima (''gopura''), a unutra zid (44 x 38 m) s četiri bareljefima ukrašena portala. Dvorište ima dvije "knjižnice" s obje strane središnje zgrade iza koje glavna staza vodi do predvorja (''mandapa'') s budističkim skulpturama i središnjim tornjem (''prasat''). Banteay Samré ima dominantne hinduističke ukrase s raskošnim središnjim tornjem, ali i bareljefe s [[budizam|udističkim]] prizorima. Francuski arhitekt i znanstvenik koji je bio na čelu njegove obnove od 1936.-45. godine, Maurice Glaize, izjavio je: | Hram se nalazi 500 m istočno od sela Pradak koje je smješteno u isušenom Istočnom Barayu (kmerskom vještačkom bazenu), a u kojemu oduvijek živi narod Samre. Po svojim odlikama, Banteay Samré je najsličniji hramu [[Prasat Hin Phimai]] u [[Tajland]]u i obližnjem malom hramu Thommanonu u [[Angkor Thom]]u. Oba hrama su klasični primjeri arhitekture stila [[Angkor Wat]]a, osobito po krovovima u obliku [[pupoljak]]a. Izvana ima galeriju (83 x 77 m) s raskošnim [[bareljef]]ima na monumantalnim [[portal]]ima (''gopura''), a unutra zid (44 x 38 m) s četiri bareljefima ukrašena portala. Dvorište ima dvije "knjižnice" s obje strane središnje zgrade iza koje glavna staza vodi do predvorja (''mandapa'') s budističkim skulpturama i središnjim tornjem (''prasat''). Banteay Samré ima dominantne hinduističke ukrase s raskošnim središnjim tornjem, ali i bareljefe s [[budizam|udističkim]] prizorima. Francuski arhitekt i znanstvenik koji je bio na čelu njegove obnove od 1936.-45. godine, Maurice Glaize, izjavio je: | ||
{{citat|On je jedan od najljepših i najpotpunijih spomenika Angkora, njegovi ukrasi, izvrsnog kvaliteta i sjajno zamišljeni, sada sjaju u svom izvornom obliku<ref>Johann Reinhart Zieger, ''Angkor und die Tempel der Khmer in Kambodscha'', Silkworm Books, Chiang Mai 2006., {{ISBN|974-9575-60-1}}. {{ | {{citat|On je jedan od najljepših i najpotpunijih spomenika Angkora, njegovi ukrasi, izvrsnog kvaliteta i sjajno zamišljeni, sada sjaju u svom izvornom obliku<ref>Johann Reinhart Zieger, ''Angkor und die Tempel der Khmer in Kambodscha'', Silkworm Books, Chiang Mai 2006., {{ISBN|974-9575-60-1}}. {{nje oznaka}}</ref>.}} | ||
Od 1992. godine, Banteay Samré je, kao dio Angkora, na popisu [[svjetska baština|svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a. | Od 1992. godine, Banteay Samré je, kao dio Angkora, na popisu [[svjetska baština|svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a. | ||
Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 22:57
| Angkor | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Kambodža
| |
| Godina uvrštenja: | 1992. (16. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv, vi |
| Ugroženost: | 1992. — 2004. |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/668 UNESCO |
Banteay Samré (kmerski za "Utvrda Samrea") je kmerski hram u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Suryavarman II. početkom 12. stoljeća kao hinduistički hram posvećen drevnom indokineskom narodu Samre (tzv. "Narod krušaka").
Hram se nalazi 500 m istočno od sela Pradak koje je smješteno u isušenom Istočnom Barayu (kmerskom vještačkom bazenu), a u kojemu oduvijek živi narod Samre. Po svojim odlikama, Banteay Samré je najsličniji hramu Prasat Hin Phimai u Tajlandu i obližnjem malom hramu Thommanonu u Angkor Thomu. Oba hrama su klasični primjeri arhitekture stila Angkor Wata, osobito po krovovima u obliku pupoljaka. Izvana ima galeriju (83 x 77 m) s raskošnim bareljefima na monumantalnim portalima (gopura), a unutra zid (44 x 38 m) s četiri bareljefima ukrašena portala. Dvorište ima dvije "knjižnice" s obje strane središnje zgrade iza koje glavna staza vodi do predvorja (mandapa) s budističkim skulpturama i središnjim tornjem (prasat). Banteay Samré ima dominantne hinduističke ukrase s raskošnim središnjim tornjem, ali i bareljefe s udističkim prizorima. Francuski arhitekt i znanstvenik koji je bio na čelu njegove obnove od 1936.-45. godine, Maurice Glaize, izjavio je:
Od 1992. godine, Banteay Samré je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a.
-
ulaz u hram -
Dvorište u hramu -
Unutarnje dvorište hrama -
Između svetišta -
Dovratnici u hramu
Izvori
- ↑ Johann Reinhart Zieger, Angkor und die Tempel der Khmer in Kambodscha, Silkworm Books, Chiang Mai 2006., ISBN 974-9575-60-1. (nje.)
- Michael Freeman i Claude Jacques, Ancient Angkor, River Books, Bangkok, 1999., ISBN 974-8225-27-5.
- Luca Invernizzi Tettoni i Thierry Zéphir, Angkor. A Tour of the Monuments, Archipelago Press, Singapur 2004., ISBN 981-4068-73-X.
| ||||||||||||