More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{wikipedizirati}}' u '{{HIEpedizirati}}' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Dujam Penić'''-->{{ | <!--'''Dujam Penić'''-->{{HIEpedizirati}} | ||
'''Dujam Penić''' ([[Split]], 29. srpnja 1889. – Zagreb, 28. rujna 1946.) bio je hrvatski kipar. Počeo je klesati u radionicama splitskih klesara, nastavio izobrazbu u Obrtnoj školi u Splitu te u Veneciji na Akademiji i kod kipara Artura Ferraronija. Između 1914. i 1920. djelovao u New Yorku (radio ugl. portrete), potom u Parizu (1924.–32.), gdje su na njega odlučujuće utjecala djela A. Rodina. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil (''Duh tuge,'' 1918.; ''Ekstaza,'' 1919.). Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci (''Glava djeteta,'' 1922.; ''Venerino češljanje,'' 1926.). U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete (''Molitva čovječanstva,'' 1930.; ''Glava ribara,'' 1936.). | '''Dujam Penić''' ([[Split]], 29. srpnja 1889. – Zagreb, 28. rujna 1946.) bio je hrvatski kipar. Počeo je klesati u radionicama splitskih klesara, nastavio izobrazbu u Obrtnoj školi u Splitu te u Veneciji na Akademiji i kod kipara Artura Ferraronija. Između 1914. i 1920. djelovao u New Yorku (radio ugl. portrete), potom u Parizu (1924.–32.), gdje su na njega odlučujuće utjecala djela A. Rodina. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil (''Duh tuge,'' 1918.; ''Ekstaza,'' 1919.). Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci (''Glava djeteta,'' 1922.; ''Venerino češljanje,'' 1926.). U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete (''Molitva čovječanstva,'' 1930.; ''Glava ribara,'' 1936.). | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 03:16
Dujam Penić (Split, 29. srpnja 1889. – Zagreb, 28. rujna 1946.) bio je hrvatski kipar. Počeo je klesati u radionicama splitskih klesara, nastavio izobrazbu u Obrtnoj školi u Splitu te u Veneciji na Akademiji i kod kipara Artura Ferraronija. Između 1914. i 1920. djelovao u New Yorku (radio ugl. portrete), potom u Parizu (1924.–32.), gdje su na njega odlučujuće utjecala djela A. Rodina. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil (Duh tuge, 1918.; Ekstaza, 1919.). Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci (Glava djeteta, 1922.; Venerino češljanje, 1926.). U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete (Molitva čovječanstva, 1930.; Glava ribara, 1936.).
