Friedrich von Esmarch: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '[[19' u '[[medicina u 19' |
||
| Redak 7: | Redak 7: | ||
|mjesto_rođenja = | |mjesto_rođenja = | ||
|država_rođenja = | |država_rođenja = | ||
|datum_smrti = [[23. veljače]] [[1908.]]<br>[[Kiel]], [[Njemačka]] | |datum_smrti = [[23. veljače]] [[medicina u 1908.]]<br>[[Kiel]], [[Njemačka]] | ||
|mjesto_smrti = | |mjesto_smrti = | ||
|država_smrti = | |država_smrti = | ||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
}} | }} | ||
'''Johannes Friedrich August von Esmarch''' ([[Tönning]], [[9. siječnja]] [[1823.]] – [[Kiel]], [[23. veljače]] [[1908.]]) bio je [[Nijemci|njemački]] [[Kirurgija|kirurg]], autor mnogih inovacija u kirurgiji, član berlinske komisije za vojne bolnice, direktor kirurške klinike u [[Kiel]]u od [[1854.]] do umirovljenja [[1899.]] te s Louisom Stromeyerom i [[Ernst von Bergmann|Ernstom von Bergmannom]] jedan od tri najznačajnija predstavnika ratne [[kirurgija|kirurgije]] konzervativnog smjera u [[Njemačka|Njemačkoj]]. | '''Johannes Friedrich August von Esmarch''' ([[Tönning]], [[9. siječnja]] [[1823.]] – [[Kiel]], [[23. veljače]] [[medicina u 1908.]]) bio je [[Nijemci|njemački]] [[Kirurgija|kirurg]], autor mnogih inovacija u kirurgiji, član berlinske komisije za vojne bolnice, direktor kirurške klinike u [[Kiel]]u od [[1854.]] do umirovljenja [[1899.]] te s Louisom Stromeyerom i [[Ernst von Bergmann|Ernstom von Bergmannom]] jedan od tri najznačajnija predstavnika ratne [[kirurgija|kirurgije]] konzervativnog smjera u [[Njemačka|Njemačkoj]]. | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Friedrich von Esmarch rodio se [[9. siječnja]] [[1823.]] u [[Tönning]]u, a umro je [[23. veljače]] [[1908.]] u [[Kiel]]u. Pod utjecajem oca, koji se bavio liječničkom praksom, Friedrich je 1843. u Kielu upisao studij [[Мedicina|medicine]], a nastavio ga je i diplomirao u [[Göttingen]]u [[1848.]] Još kao student od [[1846.]] Friedrich je bio asistent [[Bernhard von Langenbeck|Bernhardu von Langenbecku]] u Kielu. Docent medicine postao je [[1852.]], izvanredni profesor [[1854.]], a redovni profesor [[1857.]] Direktor Kirurške klinike u Kielu postao je [[1854.]] i na toj je dužnosti bio neprekidno sve do umirovljenja [[1899.]] godine. Godine [[1866.]] Friedrich je postao član berlinske komisije za vojne bolnice i supervizor kirurškog rada. Nakon [[mirovina|umirovljenja]] Friedrich je bio imenovan državnim savjetnikom i na toj je dužnosti dobio titulu ekselencije. | Friedrich von Esmarch rodio se [[9. siječnja]] [[1823.]] u [[Tönning]]u, a umro je [[23. veljače]] [[medicina u 1908.]] u [[Kiel]]u. Pod utjecajem oca, koji se bavio liječničkom praksom, Friedrich je 1843. u Kielu upisao studij [[Мedicina|medicine]], a nastavio ga je i diplomirao u [[Göttingen]]u [[1848.]] Još kao student od [[1846.]] Friedrich je bio asistent [[Bernhard von Langenbeck|Bernhardu von Langenbecku]] u Kielu. Docent medicine postao je [[1852.]], izvanredni profesor [[1854.]], a redovni profesor [[1857.]] Direktor Kirurške klinike u Kielu postao je [[1854.]] i na toj je dužnosti bio neprekidno sve do umirovljenja [[1899.]] godine. Godine [[1866.]] Friedrich je postao član berlinske komisije za vojne bolnice i supervizor kirurškog rada. Nakon [[mirovina|umirovljenja]] Friedrich je bio imenovan državnim savjetnikom i na toj je dužnosti dobio titulu ekselencije. | ||
Esmarch se ženio dva puta. Prvi put s kćeri svojeg učitelja Langenbecka, s kojom je imao sina Erwina, koji je bio poznati [[Njemačka|njemački]] bakteriolog (opisao je proteobakteriju ''Rhodospirillum rubrum''). Drugi se put, [[1872.]], oženio princezom Henriettom Elisabeth, kćeri njemačkog princa [[Christian August II.|Christiana Augusta II.]] i [[Danska|danske]] princeze. Henrietta je bila i bratična princeze Auguste Viktorije, te mu je tako Christian August II. postao ujak i od njega je Friedrich 1877. naslijedio plemićku titulu. U tom je braku dobio sina Karla Friedricha von Esmarcha, koji se nije bavio [[medicina|medicinom]]. | Esmarch se ženio dva puta. Prvi put s kćeri svojeg učitelja Langenbecka, s kojom je imao sina Erwina, koji je bio poznati [[Njemačka|njemački]] bakteriolog (opisao je proteobakteriju ''Rhodospirillum rubrum''). Drugi se put, [[1872.]], oženio princezom Henriettom Elisabeth, kćeri njemačkog princa [[Christian August II.|Christiana Augusta II.]] i [[Danska|danske]] princeze. Henrietta je bila i bratična princeze Auguste Viktorije, te mu je tako Christian August II. postao ujak i od njega je Friedrich 1877. naslijedio plemićku titulu. U tom je braku dobio sina Karla Friedricha von Esmarcha, koji se nije bavio [[medicina|medicinom]]. | ||
Inačica od 22. svibanj 2025. u 22:41
| Friedrich von Esmarch | |
 | |
| Rođenje | 9. siječnja 1823. Tönning, Njemačka |
|---|---|
| Smrt | 23. veljače medicina u 1908. Kiel, Njemačka |
| Polje | kirurgija |
| Poznat po | Esmarchov povez Esmarchova trokutasta marama |
| Istaknute nagrade | Titula ekselencije i počasnog građanina Kiela |
Johannes Friedrich August von Esmarch (Tönning, 9. siječnja 1823. – Kiel, 23. veljače medicina u 1908.) bio je njemački kirurg, autor mnogih inovacija u kirurgiji, član berlinske komisije za vojne bolnice, direktor kirurške klinike u Kielu od 1854. do umirovljenja 1899. te s Louisom Stromeyerom i Ernstom von Bergmannom jedan od tri najznačajnija predstavnika ratne kirurgije konzervativnog smjera u Njemačkoj.
Životopis
Friedrich von Esmarch rodio se 9. siječnja 1823. u Tönningu, a umro je 23. veljače medicina u 1908. u Kielu. Pod utjecajem oca, koji se bavio liječničkom praksom, Friedrich je 1843. u Kielu upisao studij medicine, a nastavio ga je i diplomirao u Göttingenu 1848. Još kao student od 1846. Friedrich je bio asistent Bernhardu von Langenbecku u Kielu. Docent medicine postao je 1852., izvanredni profesor 1854., a redovni profesor 1857. Direktor Kirurške klinike u Kielu postao je 1854. i na toj je dužnosti bio neprekidno sve do umirovljenja 1899. godine. Godine 1866. Friedrich je postao član berlinske komisije za vojne bolnice i supervizor kirurškog rada. Nakon umirovljenja Friedrich je bio imenovan državnim savjetnikom i na toj je dužnosti dobio titulu ekselencije.
Esmarch se ženio dva puta. Prvi put s kćeri svojeg učitelja Langenbecka, s kojom je imao sina Erwina, koji je bio poznati njemački bakteriolog (opisao je proteobakteriju Rhodospirillum rubrum). Drugi se put, 1872., oženio princezom Henriettom Elisabeth, kćeri njemačkog princa Christiana Augusta II. i danske princeze. Henrietta je bila i bratična princeze Auguste Viktorije, te mu je tako Christian August II. postao ujak i od njega je Friedrich 1877. naslijedio plemićku titulu. U tom je braku dobio sina Karla Friedricha von Esmarcha, koji se nije bavio medicinom.
Sudjelovanje u ratovima
Prvi je put kao „mlađi kirurg“ Friedrich stupio u vojni sanitet i s njim 1848. godine otišao u rat koji je Šleska vodila protiv Danske. U tom je ratu Esmarch jedno vrijeme bio i ratni zarobljenik. Tijekom kratkog prekida ratovanja Friedrich je postao docent i ovoga se puta vratio na ratište kao „stariji kirurg“.
Godine 1864. Friedrich je ponovo sudjelovao u ratu koji je Šleska vodila protiv Danske.
Tijekom Francusko-pruskog rata 1870. godine Friedrich je sudjelovao kao general-kirurg i radio je prvo na organizaciji dobrovoljnog rada u Kielu i Hamburgu, a potom kao kirurg-konzultant u Berlinu.
Djela
Zahvaljujući svojim uspjesima u organizaciji i kirurškom zbrinjavanju ranjenika (posebno u njihovoj trijaži i evakuaciji) Friedrich je postao jedan od najvećih autoriteta u ratnoj kirurgiji onog doba, ali i kasnije.
Organizirao je obuku i za civilne i vojne kirurge, a mnogobrojna djela koje je objavio samo su povećala njegovu slavu. Godine 1872. napisao je knjigu „Ratno-kirurška tehnika“ koje je ubrzo u Srbiji preveo dr. Vladan Đorđević.[1]
Friedrich je usavršio „prvi zavoj“, uveo primjenu trokutaste marame (Esmarchove marame), popularizirao metodu umjetne hemostaze (zaustavljanja krvarenja pomoću elastične poveske (Esmarhova poveska ili Esmarhova hemostaza)) i jednostavnu manipulaciju otvaranja dišnog puta kod bolesnika bez svijesti.
S Langenbeckom Friedrich je 1847. počeo primjenjivati eterske anestezije, a kasnije je konstruirao jednostavnu masku s gazama za etersku i kloroformsku inhalacijsku anesteziju (Esmarchovu masku).[2] Konstruirao je i mnoge medicinske instrumente (škare, škare za zavoje, hvataljke (peane), forceps itd.) koje nose njegovo ime.
Friedrich je bio član kirurških društava u Londonu, Belgiji, Švedskoj i SAD-u. Godine 1903. bio je proglašen počasnim građaninom Kiela.
Bibliografija
- Über Resectionen nach Schusswunden (Kiel, 1851.)
- Beiträge zur praktischen Chirurgie (Kiel, 1859. – 1860.)
- {Die Anwendung der Kälte in der Chirurgie
- Über chronische gelenkentzündungen (1867.)
- Verbandplatz und Feldlazarett (1868.)
- Über den Kampf der Humanität gegen die Schrecken des Krieges (1869.)
- Der erste Verband auf dem Schlachtfelde (1870.)
- Über Vorbereitung von Reservelazarethen (1870.)
- Über Gelenkneurosen (1872.)
- Die Krankheiten des Mastdarmes und des Afters (1873.)
- Über künstliche Blutleere bei Operationen (1873.)
- Volkmann’s Sammlung klinischer Vorträge (Leipzig, 1873.)
- Die erste Hilfe bei Verletzungen (1875.)
- Die antireptische Wundbehandlung in der Kriegschirurgie
- Aphorismen über Krebs
- Handbuch der kriegschirurgischen Technik. 2 volumes (Hannover, 1872.)
- Die erste Hilfe bei plötzlichen Unglücksfällen. Ein Leitfaden für Samariter-Schulen in fünf Vorträgen (Leipzig, 1882.)
- Elephantiasis. With Keulenkampff (1885.)
- Chirurgische Technik. Ergänzungsband zu: Handbuch der kriegschirurgischen Technik enthaltend die übrigen Operationen
Izvori
- ↑ Ignjatović M. Velikani ratne kirurgije − 3. deo Vojnosanit Pregl 2007; 64(4): 283–295.
- ↑ Strätling M, Schmucker P, Dräger C. Die Bedeutung der Universitätsstandorte Schleswig-Holsteins für die Entwicklung der Anästhesiologie, der Intensiv- und Notfallmedizin, der Schmerztherapie und der Medizintechnologie. 100 Jahre Medizintechnologische Verbundforschung in Lübeck (1902−2002), 30 Jahre Lehrstuhl für Anästhesiologie und Operative Intensivmedizin in Kiel (1972−2002). Ärzteblatt 2002; (6): 60−6