More actions
m bnz |
m Zamjena teksta - '{{wp+}}' u '{{HIEpoveznice}}' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ | {{HIEpoveznice}} | ||
'''Dinko Supić''' ([[1945.]]), hrvatski prozni [[memoaristika|memoarist]] iz [[Novalja|Novalje]]<ref name=IP>[http://ivo.palcic.hr/2020/01/14/curriculum-vitae-dinka-supica/ Pag, naš otok] Ivo Palčić: ''Curriculum vitae Dinka Supića'' 14. siječnja 2020. (pristupljeno 21. siječnja 2020.)</ref> | '''Dinko Supić''' ([[1945.]]), hrvatski prozni [[memoaristika|memoarist]] iz [[Novalja|Novalje]]<ref name=IP>[http://ivo.palcic.hr/2020/01/14/curriculum-vitae-dinka-supica/ Pag, naš otok] Ivo Palčić: ''Curriculum vitae Dinka Supića'' 14. siječnja 2020. (pristupljeno 21. siječnja 2020.)</ref> | ||
Posljednja izmjena od 20. svibanj 2025. u 01:29
Dinko Supić (1945.), hrvatski prozni memoarist iz Novalje[1]
Životopis
Pripada naraštaju odraslom u poraću nakon drugoga svjetskog rata obilježenom oskudicama svake vrste. U Novalju je završio osnovnu školu. U Rijeci je završio srednju tehničku brodograđevnu školu. Zatim se zaposlio i radna karijera trajala je 47 godina neprekidno, uz obvezno odsdluženje vojnog roka. Radio je od riječke Svjetlosti do zagrebačkih Rade Končara, ATM-a, Montmontaže-Elektromonta i INEL-Montaže. Radio je u brodogradilištima i industrijskim postrojenjima po bivšoj državi. Sudionikom izgradnje mnogih kapitalnih tehnoloških objekata petrokemije, nafte i plina, termo-energetike, prehrambene industrije u tuzemstvu i istočnoeuropskim državama. [1]
Objavio je knjige Novalja svoj dan (2016.) i Novaljski stani i stanari (2018.) u nakladi ogranka Matice hrvatske, a treća knjiga memoarske tematike Curriculum Vitae izašla mu je u vlastitoj nakladi 2019. godine. Djela su mu fokusirane na Novalju i njezine stanovnike i to je memorabiljska proza široka spektra, o autorovoj rodnoj sredini, njezinim ljudima, običajima, dogodovštinama iz protekloga ali autoru znanoga vremena. Treća knjiga je osvrt na njegovu profesionalnu karijeru. [1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pag, naš otok Ivo Palčić: Curriculum vitae Dinka Supića 14. siječnja 2020. (pristupljeno 21. siječnja 2020.)
