Isidora Sekulić: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2025. u 00:56

Isidora Sekulić (srp. Исидора Секулић; Mošorin, 16. veljače 1877. – Beograd, 5. travnja 1958.) je srpska književnica.

Rođena je 16. veljače 1877. godine podno Titelskog brijega, u bačkom selu Mošorinu kod Titela. Djetinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu (Viša djevojačka škola), Somboru i Budimpešti. Radila je kao gimnazijska nastavnica^[1] u Pančevu, Šapcu i Beogradu.

Pisala je novele, književnu kritiku, eseje i putopise. Karakterizira ih impresionistički duh, lirski psihologizam i bogatstvo asocijacija.^[1] Značajna djela su joj dnevničko-pripovjedni prozni tekst "Saputnici" (1913.) , putopis "Pisma iz Norveške" (1914.) te "Kronika palanačkog groblja" (I–II, 1940.–58.), zbirka priča o vojvođanskim ambijentima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.^[1] Posebno su eruditski eseji i kritike s temama iz engleske, francuske i nordijskih književnosti, skupljeni u knjigama "Analitički trenuci" (1941.) i "Teme" (1941.).

Za života je stekla uvažavanje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svog vremena. Govorila je nekoliko jezika, i poznavala više kultura i područja umjetničkog izražavanja. Prevodila je s njemačkog, engleskog i ruskog (Emerson, Wilde, Poe, Dostojevski).^[1] Kao književnica, prevoditeljica i interpretatorica književnih djela ponirala je u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda.

Umirovljena je 1931. godine. Izabrana je za dopisnu članicu Srpske kraljevske akademije 16. veljače 1939., a za redovnu članicu Srpske akademije znanosti i umjetnosti 14. studenog 1950., kao prva akademica. Umrla je 5. travnja 1958. godine u Beogradu.

Odbor akademika SANU-a ju je 1993. godine uvrstio na popis sto najznačajnijih Srba.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Sekulić, Isidora (pristupljeno 26. svibnja 2018.)

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Isidora Sekulić

[HE-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Sekulić, Isidora (pristupljeno 26. svibnja 2018.)

[1]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 '''Isidora Sekulić''' ([[srpski jezik|srp.]] Исидора Секулић; [[Mošorin]], [[16. veljače]] [[1877.]] – [[Beograd]], [[5. travnja]] [[1958.]]) je srpska književnica.
-Rođena je 16. veljače 1877. godine podno Titelskog brijega, u [[Bačka|bačkom]] selu Mošorinu kod Titela. Djetinjstvo je provela u [[Zemun]]u, [[Ruma|Rumi]] i [[Novi Sad|Novom Sadu]]. Školovala se u Novom Sadu (Viša djevojačka škola), [[Sombor]]u  i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Radila je kao gimnazijska nastavnica<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55250 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Sekulić, Isidora''] (pristupljeno 26. svibnja 2018.)</ref> u [[Pančevo|Pančevu]], [[Šabac|Šapcu]] i Beogradu.
+Rođena je 16. veljače 1877. godine podno [[Titelski brijeg|Titelskog brijega]], u [[Bačka|bačkom]] selu Mošorinu kod Titela. Djetinjstvo je provela u [[Zemun]]u, [[Ruma|Rumi]] i [[Novi Sad|Novom Sadu]]. Školovala se u Novom Sadu (Viša djevojačka škola), [[Sombor]]u  i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Radila je kao gimnazijska nastavnica<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55250 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Sekulić, Isidora''] (pristupljeno 26. svibnja 2018.)</ref> u [[Pančevo|Pančevu]], [[Šabac|Šapcu]] i Beogradu.
 Pisala je [[Novela|novele]], [[Književna kritika|književnu kritiku]], [[Esej|eseje]] i [[Putopis|putopise]]. Karakterizira ih [[Impresionizam|impresionistički]] duh, [[Lirika|lirski]] psihologizam i bogatstvo asocijacija.<ref name=HE/> Značajna djela su joj [[Dnevnik|dnevničko]]-pripovjedni prozni tekst "Saputnici" (1913.) , putopis "Pisma iz Norveške" (1914.) te "Kronika palanačkog groblja" (I–II, 1940.–58.), zbirka priča o [[Vojvodina|vojvođanskim]] ambijentima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.<ref name=HE/> Posebno su eruditski eseji i kritike s temama iz [[Engleska književnost|engleske]], [[Francuska književnost|francuske]] i nordijskih književnosti, skupljeni u knjigama "Analitički trenuci" (1941.) i "Teme" (1941.).
@@ Redak 7: / Redak 7: @@
 Za života je stekla uvažavanje kao najobrazovanija i najumnija [[Srbi|Srpkinja]] svog vremena. Govorila je nekoliko jezika, i poznavala više kultura i područja umjetničkog izražavanja. Prevodila je s njemačkog, engleskog i ruskog ([[Ralph Waldo Emerson|Emerson]], [[Oscar Wilde|Wilde]], [[Edgar Allan Poe|Poe]], [[Dostojevski]]).<ref name=HE/> Kao književnica, prevoditeljica i interpretatorica književnih djela ponirala je u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda.
-Umirovljena je [[1931.]] godine. Izabrana je za dopisnu članicu [[Srpska kraljevska akademija znanosti|Srpske kraljevske akademije]] [[16. veljače]] [[1939.]], a za redovnu članicu [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije znanosti i umjetnosti]] [[14. studenog]] [[1950.]], kao prva žena akademik. Umrla je 5. travnja 1958. godine u Beogradu.
+Umirovljena je [[1931.]] godine. Izabrana je za dopisnu članicu [[Srpska kraljevska akademija znanosti|Srpske kraljevske akademije]] [[16. veljače]] [[1939.]], a za redovnu članicu [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije znanosti i umjetnosti]] [[14. studenog]] [[1950.]], kao prva akademica. Umrla je 5. travnja 1958. godine u Beogradu.
-Odbor akademika SANU-a ju je [[1993.]] godine uvrstio na popis [[Dodatak:Popis sto najznačajnijih Srba|sto najznačajnijih Srba]].
+Odbor akademika SANU-a ju je [[1993.]] godine uvrstio na popis [[Sto najznamenitijih Srba (knjiga)|sto najznačajnijih Srba]].
 ==Izvori==