Ilja Iljič Mečnikov: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m brisanje nepotrebnog teksta
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|znanstvenik}}' u '{{Infookvir znanstvenik | ime = | slika = | slika_širina = | naslov = | datum_rođenja = | mjesto_rođenja = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | narodnost = | etnicitet = | polje = | radna_institucija = | alma_mater = | doktorski_mentor = | poznat_po = | autor_kratica_bot = | aut...
 
Redak 1: Redak 1:
{{dodaj infookvir|znanstvenik}}
{{Infookvir znanstvenik
| ime              =
| slika            =
| slika_širina      =
| naslov            =
| datum_rođenja    =
| mjesto_rođenja    =
| datum_smrti      =
| mjesto_smrti      =
| prebivalište      =
| državljanstvo    =
| narodnost        =
| etnicitet        =
| polje            =
| radna_institucija =
| alma_mater        =
| doktorski_mentor  =
| poznat_po        =
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade          =
| web_stranica      =
| fusnote          =
}}


[[Datoteka:Illya Mechnikov.JPG|thumb|right|Ilja Iljič Mečnikov]]
[[Datoteka:Illya Mechnikov.JPG|thumb|right|Ilja Iljič Mečnikov]]

Posljednja izmjena od 15. travanj 2025. u 22:24

'
Ilja Iljič Mečnikov

Ilja Iljič Mečnikov (kraj Harkova, 15. svibnja 1845. - Pariz, 16. srpnja 1916.), ruski biolog

Jedan je od osnivača usporedne patologije, mikrobiologije, embriologije i imunobiologije. Bio je profesor na sveučilištu u Odesi. Iz političkih razloga napustio je Rusiju, otišao je 1883. godine u Messinu (Sicilija), gdje je otkrio fagocitozu. Godine 1886. vratio se u Odesu, no 1888., na Pasteurov poziv, preselio se u Pariz, organizirao u Pasteurovu institutu laboratorij, gdje je i radio do kraja života.

Istražujući fagocitozu, formulirao je 1892. godine opću teoriju o procesu upale. Razradio je teoriju o starenju kao posljedici patološke fagocitoze živčanih i drugih oslabljenih stanica, do koje dolazi zbog intoksikacije produktima bakterija u debelom crijevu. Stoga je kao lijek od "bolesti starenja" preporučivao jogurt. Za istraživanja fagocitoze dobio je 1908. Nobelovu nagradu za medicinu.