More actions
m bnz |
m Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2' |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
[[Austrija|Austrijska]] vlada nagradila ga je Legijom časti i Križem časti za znanost i umjetnost, a nominiran je za [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] prijedlogom Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. | [[Austrija|Austrijska]] vlada nagradila ga je Legijom časti i Križem časti za znanost i umjetnost, a nominiran je za [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] prijedlogom Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. | ||
Odbio je titulu počasnog građanina [[Ljubljana|Ljubljane]], jer je smatrao da slovenska manjina u Italiji nije podržana onako, kako bi trebala biti od strane slovenske političke elite. Pahor je bio oženjen spisateljicom Radoslavom Premrl (1921. | Odbio je titulu počasnog građanina [[Ljubljana|Ljubljane]], jer je smatrao da slovenska manjina u Italiji nije podržana onako, kako bi trebala biti od strane slovenske političke elite. Pahor je bio oženjen spisateljicom Radoslavom Premrl (1921. — 2009.) i u dobi od 99 [[godina]], napisao joj je [[knjiga|knjigu]] koju joj je posvetio. Pored [[slovenski|slovenskog]] i [[talijanski|talijanskog]] tečno govori [[francuski jezik]]. Nakon smrti Marca Feingolda [[19. rujna]] [[2019.]] godine, postao je najstariji živi preživjeli logoraš [[holokaust]]a. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 8. travanj 2025. u 02:22
Boris Pahor (Trst, 26. kolovoza 1913.) - slovenski je romanopisac najpoznatiji po svojim iskrenim opisima života pripadnika slovenske manjine prije Drugoga svjetskoga rata. Njegov roman »Nekropola«, jedan od najboljih i najvažnijih romana o užasu holokausta i logorâ smrti, uz romane Imrea Kertésza i Prima Levija.[1]
Preživio je nacistički koncentracijski logor. U svom romanu »Nekropola« posjećuje kamp Natzweiler-Struthof dvadeset godina nakon preseljenja u Dachau. Nakon Dachaua, preseljen je još tri puta: u Mittelbau-Dora, Harzungen i konačno u Bergen-Belsen koji je oslobođen 15. travnja 1945. godine.
Njegov uspjeh nije bio trenutni; otvoreno izražavajući svoje neodobravanje komunizma u Jugoslaviji, nije bio priznat, sve dok Slovenija nije stekla neovisnost 1991. godine. Tek je 2013. godine njegov roman prvi put preveden na engleski jezik. Njegov roman »Nekropola« preveden je i na nekoliko drugih europskih jezika uključujući hrvatski jezik.
Pahor je istaknuta javna osoba slovenske manjine u Italiji, koja je bila pogođena fašističkom talijanizacijom. Iako član slovenskih partizana, suprotstavio se i titoističkom komunizmu.
Austrijska vlada nagradila ga je Legijom časti i Križem časti za znanost i umjetnost, a nominiran je za Nobelovu nagradu za književnost prijedlogom Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Odbio je titulu počasnog građanina Ljubljane, jer je smatrao da slovenska manjina u Italiji nije podržana onako, kako bi trebala biti od strane slovenske političke elite. Pahor je bio oženjen spisateljicom Radoslavom Premrl (1921. — 2009.) i u dobi od 99 godina, napisao joj je knjigu koju joj je posvetio. Pored slovenskog i talijanskog tečno govori francuski jezik. Nakon smrti Marca Feingolda 19. rujna 2019. godine, postao je najstariji živi preživjeli logoraš holokausta.
Izvori
- ↑ https://www.booksa.hr/knjige/proza/nekropola Preuzeto 26. ožujka 2020.