Crvena naranča: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Crvena naranča''', [[Mediteran|mediteranski]] grm, varijetet [[slatka naranča|slatke naranče]] koji se odlikuje sa plodom čije je meso tamnocrvene boje. Tradicionalno područja uzgoja su [[Sicilija]], [[Španjolska]] i [[Maroko]]. Postoje tri najuobičajena tipa crvene naranče, to su 'Tarocco' (domovina mu je [[Italija]]), 'Sanguinello' (iz [[Španjolska|Špajolske]]) i 'Moro'.<ref>[http://citruspages.free.fr/bloodoranges.php#tarocco Blood oranges] pristupljeno 20. svibnja 2020</ref> | |||
Danas se uz sve veću potražnju ove naranče uzgajaju i u [[Hong Kong|Hong Kongu]], [[Pakistan]]u, [[Egipat|Egiptu]], [[Indija|Indiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]], [[Kina|Kini]] i [[Iran|Iranu]]. Njihov uzgoj privlači kako domaće uzgajivače tako i profesionalne proizvođače. | Danas se uz sve veću potražnju ove naranče uzgajaju i u [[Hong Kong|Hong Kongu]], [[Pakistan]]u, [[Egipat|Egiptu]], [[Indija|Indiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]], [[Kina|Kini]] i [[Iran|Iranu]]. Njihov uzgoj privlači kako domaće uzgajivače tako i profesionalne proizvođače. | ||
Posljednja izmjena od 27. prosinac 2024. u 05:33
Crvena naranča, mediteranski grm, varijetet slatke naranče koji se odlikuje sa plodom čije je meso tamnocrvene boje. Tradicionalno područja uzgoja su Sicilija, Španjolska i Maroko. Postoje tri najuobičajena tipa crvene naranče, to su 'Tarocco' (domovina mu je Italija), 'Sanguinello' (iz Špajolske) i 'Moro'.[1]
Danas se uz sve veću potražnju ove naranče uzgajaju i u Hong Kongu, Pakistanu, Egiptu, Indiji, Novom Zelandu, Kini i Iranu. Njihov uzgoj privlači kako domaće uzgajivače tako i profesionalne proizvođače.
Kora ploda naranđaste je boje, a crvenu boju mesa daje mu pigment antocijanin. Plodovi su slatki i sočni, a najnslađi ima varijetet 'Maltese'. Pored njihovog bogatog ukusa i mirisa istraživanja provedena 2003. godine pokazala su da sadržale znatno veće količine vitamina C (do 40%) i antioksidansa (do 300%), kao što su flavonoidi i antocijanini, nego obične slatke naranče, i time pokazuju značaj u prevenciji i liječenju nekoliko važnih bolesti u mnogim medicinskim područjima.
Huibridna vrsta Citrus × sinensis (L.) Osbeck), smatra se sinonim za Citrus × aurantium L. (gorka naranča).
Varijeteti
- Svjetlocrvene
- Citrus × sinensis 'Cara Cara', otkrivena 1976. na farmi hacienda Caracara u Venezueli
- Citrus × sinensis 'Variegated Cara Cara'
- Citrus × sinensis 'Maltaise Sanguine', nepoznatog podrijetla, velika vjerojatno da je sa Malte. Važna je sorta u Tunisu i Maroku, a donekle i u Alžiru. Razvija snažnu pigmentaciju samo u povoljnim uvjetima. U većini rastućih područja Maltaise proizvodi samo likopen i zato se smatra svjetlocrvenom.
- Citrus × sinensis 'Rhode Red Valencia'
- Citrus × sinensis 'Ruby'
- Citrus × sinensis 'Vainiglia Sanguigno', Stablo je maleno do srednje veličine. plod je crven, vrlo sočan, s ružičastim mesom pigmentiranim likopenom i glatkom narančastom koricom srednje debljine. Zbog nedostatka kiselosti plod se može jesti već krajem jeseni ili početkom zime.
- Citrus × sinensis 'Washington Sanguine', Washington Sanguine uzgaja se u većoj mjeri u Španjolskoj, Alžiru i Maroku i vrlo je cijenjena sorta u Europi. U lošim godinama potrošači ga jedu kao običnu naranču, a da nisu svjesni njenog pedigrea.
- Obične crvene
- Tamnocrvene
Izvori
- ↑ Blood oranges pristupljeno 20. svibnja 2020
