Antun Tunč Ulrich: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:32

Antun Ulrich

Antun (Tunč) Ulrich (Zagreb, 24. rujna 1902. – Zagreb, 27. ožujka 1998.^[1]^[2]), arhitekt. Sin galerista Antuna Ulricha, otac skladatelja Borisa Ulricha.

Odrastao je u uglednoj i imućnoj zagrebačkoj obitelji. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, gdje prva saznanja o arhitekturi dobiva od profesora Vjekoslava Bastla. Godine 1927. diplomira na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti (tada Kunstgewerbeschule, danas Universität für angewandte Kunst Wien) u Beču, u klasi profesora Josefa Hoffmanna. Jedan je od prvih koji je u Hrvatsku donio suvremene arhitektonske ideje i u praksi ih primjenjivao.

Tridesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme kad se afirmira moderna arhitektura, Ulrich realizira nekoliko stambeno-poslovnih zgrada u Zagrebu (klinička bolnica Rebro, više športskih građevina). Projekt za poslovnu zgradu Vjesnika u zagrebačkoj Savskoj ulici dovršava 1956. godine, dok je gradnja Vjesnika završena tek 1972. Ulrichov opus nakon Drugoga svjetskog rata do početka sedamdesetih godina, kada prestaje raditi, obuhvaća više od 50 projekata ili izvedenih objekata: športskih, stambenih i uredskih zgrada, škola i domova. Svoje je projekte realizirao samostalno ili sa suradnicima u projektnom birou Ulrich. Dobitnik je brojnih stručnih priznanja i nagrada (nagrada Vladimir Nazor 1971., nagrada HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća 1995.).

Literatura

Vesna Mikić: Arhitekt Antun Ulrich - Klasičnost moderne, Naklada Jurčić, Zagreb, 2002.
Tomislav Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija (NZ Matice hrvatske, 1989. i drugo izdanje 1990.)
Tomislav Premerl: Zagreb – grad moderne arhitekture – stoljeće zagrebačke arhitekture (Durieux, Zagreb 2003.)

Vanjske poveznice

Izvori

Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam

Godišnja nagrada

1965. Neven Šegvić • 1966. Josip Uhlik & Bernardo Bernardi • 1970. Ante Rožić • 1971. Boris Krstulović • 1972. Grozdan Knežević • 1973. Dinko Kovačić & Mihajlo Zorić • 1974. Ivan Filipčić & Borislav Šerbetić • 1975. Ante Vulin • 1976. Zdenko Kolacio & Igor Emili • 1977. Ante Marinović-Uzelac & Jerko Rošind • 1978. Dražen Janković, Zrinka Supek-Andrijević & Josip Hitil • 1979. Boris Magaš • 1980. Milan Mitevski • 1982. Radovan Tajder & Mladen Anšel • 1983. Branko Kincl • 1984. Marina Dropulić & Duško Dropulić • 1985. Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance • 1986. Ivan Juras & Emil Špirić • 1987. Dražen Juračić • 1988. Ines Filipović • 1989. Velimir Neidhardt • 1990. Andrija Mutnjaković • 1991. Nikola Bašić • 1992. Nenad Fabijanić • 1994. Nikola Bašić • 1995. Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance • 1996. Hildegard Auf-Franić & Tonči Žarnić • 1997. Ante Kuzmanić & Eugen Širola • 1998. Branko Silađin • 1999. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak) • 2000. Miroslav Genc • 2001. Vinko Penezić & Krešimir Rogina • 2002. Lenko Pleština • 2003. Iva Letilović & Morana Vlahović • 2004. Studio Capsula (Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin) • 2005. Saša Randić & Idis Turato • 2006. Goran Rako • 2007. STUDIO UP (Lea Pelivan & Toma Plejić) • 2008. Marijan Hržić • 2009. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak) 2010. Nikola Bašić • 2011. Nenad Fabijanić • 2012. Neno Kezić i Emil Šverko • 2013. Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan • 2014. Vedran Pedišić, Emil Špirić, Erick Velasco Farrera i Juan José Núñez Andrade • 2015. Radionica arhitekture i Vanja Ilić • 2016. Vjera Bakić • 2017. Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić i Maja Furlan Zimmermann • 2018. Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić • 2019. studio 3LHD

Za životno djelo

1965. Mladen Kauzlarić • 1966. Juraj Denzler • 1967. Stjepan Planić • 1968. Alfred Albini • 1969. Josip Seissel • 1970. Stjepan Gomboš & Lavoslav Horvat • 1971. Antun Tunč Ulrich • 1972. Drago Galić • 1973. Marijan Haberle • 1974. Vlado Antolić • 1975. Lovro Perković • 1976. Slavko Löwy • 1977. Zvonimir Vrkljan • 1978. Božidar Rašica • 1979. Franjo Bahovec • 1980. Stanko Fabris • 1981. Božidar Tušek • 1982. Andre Mohorovičić • 1983. Zdenko Kolacio • 1984. Ivan Vitić • 1985. Neven Šegvić • 1986. Dragan Boltar • 1987. Aleksandar Dragomanović • 1988. Miroslav Begović • 1989. Zdravko Bregovac • 1990. Zdenko Sila • 1991. Boris Magaš • 1992. Vjenceslav Richter • 1993. Grozdan Knežević • 1994. Ivo Radić • 1995. Zoja Dumenagić • 1996. Bruno Milić • 1997. Sena Sekulić-Gvozdanović • 1998. Ivo Geršić • 1999. Jerko Marasović & Tomislav Marasović • 2000. Silvana Seissel • 2001. Julije De Luca • 2002. Ante Marinović-Uzelac • 2003. Andrija Mutnjaković • 2004. Slavko Jelinek • 2005. Mirko Maretić • 2006. Ante Rožić • 2007. Ante Vulin • 2008. Nikola Filipović • 2009. Boris Krstulović • 2010. Dinko Kovačić • 2011. Radovan Miščević • 2012. Hildegard Auf-Franić • 2013. Radovan Delalle • 2014. Ivan Crnković • 2015. Josip Uhlik • 2016. Branko Kincl • 2017. Antun Šatara • 2018. Branko Silađin • 2019. Ivan Čižmek

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Antun_Tunč_Ulrich&oldid=503918"

Inačica od 30. rujan 2021. u 06:40 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 570.112 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:32 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 570.112 edits m bnz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antun Tunč Ulrich'''-->~~[[Slika:tunc ulrich3.jpg\|mini\|300px\|'''Antun Ulrich''']]'''Antun (Tunč) Ulrich''' ([[Zagreb]], [[24. rujna]] [[1902.]] – Zagreb, [[27. ožujka]] [[1998.]]<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?ID=326 Gradska groblja Zagreb - Značajne ličnosti > U]</ref><ref>[http://isitecompany07.isite.com.hr/trazilica/default.aspx Pretraživanje pokojnika]</ref>), [[arhitekt]]. Sin galerista [[Antun Ulrich \| Antuna Ulricha]], otac skladatelja [[Boris Ulrich \| Borisa Ulricha]].		[[Slika:tunc ulrich3.jpg\|mini\|300px\|'''Antun Ulrich''']]'''Antun (Tunč) Ulrich''' ([[Zagreb]], [[24. rujna]] [[1902.]] – Zagreb, [[27. ožujka]] [[1998.]]<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?ID=326 Gradska groblja Zagreb - Značajne ličnosti > U]</ref><ref>[http://isitecompany07.isite.com.hr/trazilica/default.aspx Pretraživanje pokojnika]</ref>), [[arhitekt]]. Sin galerista [[Antun Ulrich \| Antuna Ulricha]], otac skladatelja [[Boris Ulrich \| Borisa Ulricha]].
	Odrastao je u uglednoj i imućnoj zagrebačkoj obitelji. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, gdje prva saznanja o arhitekturi dobiva od profesora [[Vjekoslav Bastl \|Vjekoslava Bastla]]. Godine 1927. diplomira na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti (tada Kunstgewerbeschule, danas [[Universität für angewandte Kunst Wien]]) u [[Beč\|Beču]], u klasi profesora [[Josef Hoffmann\|Josefa Hoffmanna]]. Jedan je od prvih koji je u Hrvatsku donio suvremene arhitektonske ideje i u praksi ih primjenjivao.		Odrastao je u uglednoj i imućnoj zagrebačkoj obitelji. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, gdje prva saznanja o arhitekturi dobiva od profesora [[Vjekoslav Bastl \|Vjekoslava Bastla]]. Godine 1927. diplomira na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti (tada Kunstgewerbeschule, danas [[Universität für angewandte Kunst Wien]]) u [[Beč\|Beču]], u klasi profesora [[Josef Hoffmann\|Josefa Hoffmanna]]. Jedan je od prvih koji je u Hrvatsku donio suvremene arhitektonske ideje i u praksi ih primjenjivao.