More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Buća''' (Buchia, de Buchia, Bucchia, Bucchius, Boukija, Boućik, Bućik, Bukik) je bila jedna od istaknutih [[Hrvati u Crnoj Gori|hrvatskih]] plemićkih obitelji iz [[Kotor]]a (Crna Gora), a jedan ogranak od 14. stoljeća pripada i dubrovačkome plemstvu, a od polovice 15. stoljeća spominju se i u Šibeniku. U Kotoru su se ističu od 14. stoljeća. Pored javnog života, istaknuti su kao pripadnici poslovnih krugova, ulažući znatna sredstva u trgovinu rudama i solju, zakupci tržišta soli, [[protovestijar]]i i dr.. Povezali se u trgovačkim poslovima s Dubrovčanima.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2999 Hrvatski biografski leksikon] Stjepan Krasić i Tatjana Radauš: ''Buća'', LZMK, Zagreb, 2013. (pristupljeno 14. prosinca 2016.)</ref> Obnašali za mletačke uprave vodeće dužnosti u kotorskoj gradskoj upravi (kotorski knezovi) i vojsci (zapovjednici kotorske ratne galije). Buće su dali nekoliko diplomata u službi [[Raška (država)|raških]] i [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|bosanskih]] vladara i jednog visokog dužnosnika na dvoru vojvode [[D'Este]] u [[Vojvodstvo Modena|Modeni]].<ref name="HL">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 164</ref> U Perastu su Buće afilirana obitelj [[kazada|kazadi]] Šestokrilović.<ref name="Martinović">Priredio Martinović, Jovan J.; [https://hgdcgkotor.files.wordpress.com/2014/10/hg-110-web.pdf Dvanaest peraških kazada], Hrvatski glasnik, Kotor, Broj 110, Lipanj 2014., str. 82</ref><ref name="perast.com">(crnogorski) [http://www.perast.com/html/licnosti.html Perast - Ličnosti]</ref> | |||
U Kotoru su se isticala trojica braće, [[Tripo Buća]], [[Nikola Buća|Nikola]] i [[Miho Buća]], sinovi Petra. Osnivači su triju obiteljskih ogranaka Buća. Ta su tri ogranka više stoljeća bili jezgra kotorskog javnog i kulturnog života.<ref name="HBL"/> | U Kotoru su se isticala trojica braće, [[Tripo Buća]], [[Nikola Buća|Nikola]] i [[Miho Buća]], sinovi Petra. Osnivači su triju obiteljskih ogranaka Buća. Ta su tri ogranka više stoljeća bili jezgra kotorskog javnog i kulturnog života.<ref name="HBL"/> | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:15
Buća (Buchia, de Buchia, Bucchia, Bucchius, Boukija, Boućik, Bućik, Bukik) je bila jedna od istaknutih hrvatskih plemićkih obitelji iz Kotora (Crna Gora), a jedan ogranak od 14. stoljeća pripada i dubrovačkome plemstvu, a od polovice 15. stoljeća spominju se i u Šibeniku. U Kotoru su se ističu od 14. stoljeća. Pored javnog života, istaknuti su kao pripadnici poslovnih krugova, ulažući znatna sredstva u trgovinu rudama i solju, zakupci tržišta soli, protovestijari i dr.. Povezali se u trgovačkim poslovima s Dubrovčanima.[1] Obnašali za mletačke uprave vodeće dužnosti u kotorskoj gradskoj upravi (kotorski knezovi) i vojsci (zapovjednici kotorske ratne galije). Buće su dali nekoliko diplomata u službi raških i bosanskih vladara i jednog visokog dužnosnika na dvoru vojvode D'Este u Modeni.[2] U Perastu su Buće afilirana obitelj kazadi Šestokrilović.[3][4] U Kotoru su se isticala trojica braće, Tripo Buća, Nikola i Miho Buća, sinovi Petra. Osnivači su triju obiteljskih ogranaka Buća. Ta su tri ogranka više stoljeća bili jezgra kotorskog javnog i kulturnog života.[1]
Dubrovačku granu osnovao je Petrov sin Tripo Petrov (spominje se 1364.–93.), šest godina protovestijar bosanskih kraljeva Tvrtka I. i Stjepana Dabiše. 1388. dobio je dubrovačko plemstvo i osnovao dubrovački ogranak. Isto dubrovačko plemstvo koje su 1336. dobili Nikola i Miho, Buće su izgubile kad se Kotor sporio s Dubrovnikom 1360-ih. 1390. godine Tripo Petrov zastupao je kralja Tvrtka I. kad su utvrđivane granice splitske općine prema Klisu i Omišu.[1]
Poznati pripadnici su Tripo, Nikola, Miho, Dominik, Vicko (teološki pisac), Fran, Vicko (pjesnik), Mauricije, Vladislav i Joakim Dominko.[1] Jedan od više poznatih Jeronima iz ove obitelji bio je lektor građanskog prava u Padovi. Drugi Jeronim bio je kapetan konjaništva, guvernadur Grahova i s Vickom Zmajevićem surađivao je na slanju katoličkih misija u Srbiju. Šibenski ogranak obitelji dao je biskupa kotora Jeronima (1581.-1603.). Biskup Vicko je radio na uniji s Paštrovićima. Marin je priredio za tisak Kotorski statut. Dubrovački ogranak obitelji isticao se u diplomatskim misijama u Carigradu i Bosni.[2]
Buće su u Kotoru imale poznatu baroknu palaču.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatski biografski leksikon Stjepan Krasić i Tatjana Radauš: Buća, LZMK, Zagreb, 2013. (pristupljeno 14. prosinca 2016.)
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 164
- ↑ Priredio Martinović, Jovan J.; Dvanaest peraških kazada, Hrvatski glasnik, Kotor, Broj 110, Lipanj 2014., str. 82
- ↑ (crnogorski) Perast - Ličnosti