Branko Erhatić: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Erhatić''' ([[Križevci]], [[1910.]]-Križevci, [[1975.]]),<ref>[http://organum.hr/index.php/o-orguljarima/orguljari-u-hrvatskoj-kroz-povijest/ Organum Orguljari u Hrvatskoj u prošlosti] Autor: Božidar Grga, Šibenik, 20. veljače 2012.</ref> hrvatski graditelj [[orgulje|orgulja]] i orguljar, svećenik, orguljaš i orguljar<ref>[http://www.franjevci-split.hr/pdf/58_grgic.pdf Franjevci Split, Orgulje Gaetana Zanfrette u splitskoj katedrali], Napisao Grgić, Miljenko, str. 1010</ref> iz poznate obitelji graditelja orgulja Erhatić.<ref>[https://books.google.hr/books?id=cgDJaeFFUPoC&pg=PA130&lpg=PA130&dq=andrija+fabing The Organ: An Encyclopedia] Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741 , str.130, Google Knjige</ref> Djelovao u [[Križevci|Križevcima]]. | |||
Orguljarski zanat izučio kod oca [[Viktor Erhatić|Viktora]] u obiteljskoj radionici. Karijeru je počeo u obiteljskoj radionici u Križevcima gdje je radio s ocem. Rad je nastavio u radionici Heferer u Zagrebu. Krajem 1930-ih osnovao je radionicu u Splitu, a iz tog vremena datira pregradnja orgulja u Sutivanu koje je sagradila radionica Moscatelli. 1943. zatvorio je radnju u Splitu. Novu je osnovao 1946. u Zagrebu koju je vodio do 1957. godine. Poslije toga vratio se u rodne Križevce gdje je do kraja života radio u obiteljskoj radionici.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5730 Erhatić], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref> | Orguljarski zanat izučio kod oca [[Viktor Erhatić|Viktora]] u obiteljskoj radionici. Karijeru je počeo u obiteljskoj radionici u Križevcima gdje je radio s ocem. Rad je nastavio u radionici Heferer u Zagrebu. Krajem 1930-ih osnovao je radionicu u Splitu, a iz tog vremena datira pregradnja orgulja u Sutivanu koje je sagradila radionica Moscatelli. 1943. zatvorio je radnju u Splitu. Novu je osnovao 1946. u Zagrebu koju je vodio do 1957. godine. Poslije toga vratio se u rodne Križevce gdje je do kraja života radio u obiteljskoj radionici.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5730 Erhatić], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref> | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 13:03
Branko Erhatić (Križevci, 1910.-Križevci, 1975.),[1] hrvatski graditelj orgulja i orguljar, svećenik, orguljaš i orguljar[2] iz poznate obitelji graditelja orgulja Erhatić.[3] Djelovao u Križevcima.
Orguljarski zanat izučio kod oca Viktora u obiteljskoj radionici. Karijeru je počeo u obiteljskoj radionici u Križevcima gdje je radio s ocem. Rad je nastavio u radionici Heferer u Zagrebu. Krajem 1930-ih osnovao je radionicu u Splitu, a iz tog vremena datira pregradnja orgulja u Sutivanu koje je sagradila radionica Moscatelli. 1943. zatvorio je radnju u Splitu. Novu je osnovao 1946. u Zagrebu koju je vodio do 1957. godine. Poslije toga vratio se u rodne Križevce gdje je do kraja života radio u obiteljskoj radionici.[4]
Obiteljska radionica Erhatić sagradila je i popravila orgulje u Kraljevici, Ilovi, Križevcima, splitskoj katedrali i drugdje. [5]
Izvori
- ↑ Organum Orguljari u Hrvatskoj u prošlosti Autor: Božidar Grga, Šibenik, 20. veljače 2012.
- ↑ Franjevci Split, Orgulje Gaetana Zanfrette u splitskoj katedrali, Napisao Grgić, Miljenko, str. 1010
- ↑ The Organ: An Encyclopedia Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741 , str.130, Google Knjige
- ↑ Erhatić, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
- ↑ Organum Orguljari u Hrvatskoj u prošlosti Autor: Božidar Grga, Šibenik, 20. veljače 2012.