Božo Baničević

Božo Baničević (Smokvica, 24. prosinca 1937.) je hrvatski katolički svećenik, romanist, crkveni povjesničar, crkveni glazbenik. Bavi se i jezikoslovljem.

Životopis

Don Božo Baničević rođen je u Smokvici 24.XII 1937. od Ivana i Urse r. Korunić. Već od djetinjstva sudjeluje u brojnim poslovima svoje radišne vinogradarske obitelji. Osnovnu školu pohađa u Smokvici i Blatu da bi potom srednju naobrazbu ostvario u klasičnoj sjemenišnoj gimnaziji “Ruđer Bošković” u Dubrovniku. Nakon vojske studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu filozofiju i teologiju te pohađa muzikološki seminar (1959-1965.).

Za svećenika je zaređen 1. XII 1963. te postaje župnikom u Majkovima (6 god.), katehetom u gradu Korčuli (8 god.), župnikom u Janjini (13 god.), župnikom u Korčuli (5 god.), župnikom u Žrnovu (18,5 god.).

U međuvremenu (1969.) upisuje studij romanistike (francuski, latinski, talijanski) u Skopju jer u Hrvatskoj komunistički zakoni nisu priznali njegove vjerske škole ni gimnaziju ni fakultet i nastavlja u Sarajevu, usavršava u Parizu gdje u toku ljeta sudjeluje u pastvi zamjenjujući višeput francuske župnike i svećenike i pri tom diplomira viši stupanj francuskog jezika na Alliance francaise (1974.). Osim teologije diplomirao je franc. književnost (Analiza epigrafa u Stendhalovom romanu „Crveno i crno“) i latinski jezik („Arhaizmi u Salustijevim djelima“).

Uz brojne pastoralne dužnosti i pothvate (kateheze, liturgija, obnova crkvenih objekata i umjetničkih predmeta, orkestar tamburica u Žrnovu i mandolina u Korčuli), slobodno vrijeme posvećuje drugim disciplinama, mnogo putuje (zemlje srednje Europe, Balkanski, Apeninski i Pirinejski poluotok, Izrael, Egipat, Australiju triput i N. Zeland te Južnu Afriku, London), mnogo piše u brojnim časopisima i godišnjacima, kroz deset godina u Gradu Korčuli drži brojna predavanja. Isto čini i u rodnoj Smokvici. Usput sudjeluje na brojnim simpozijima (Korčula, Lastovo, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Kotor, Mljet itd.).

Danas mu je glavna preokupacija povijest otoka Korčule (izvori: arhiv Korčulanske biskupije i vatikanski arhivi), dalmato-romanska toponimija, crkvena glazba u bratovštinama Smokvice, Žrnova i Korčule. O crkvenoj glazbi napisao je brojne priloge u raznim časopisima, zbornicima i godišnjacima kao i Glazbenom leksikonu. Mnoge znanstvene priloge objavio je u Godišnjaku grada Korčule (kad se radi o Korčuli, Žrnovu i Pupnatu), u Luško libro, u Blato i u Dubrave hrid u Dbku. Glavna su mu djela: Imena župa na otoku Korčuli (1989.), Katedrala i opatska riznica sv. Marka (1996.), Rječnik starinskih riječi u Smokvici na Korčuli (2000.), Korčulanska biskupija (2003.), Bratimska pjesmarica Gospe Kandalore u Smokvici (2003.), Nekoliko dalmato-romanskih toponima iz Dubrovačkog kraja i Elafitskih otoka (2004.) itd. Dalmato-ramanski ostaci u toponimiji Hrvatske (2009.), Smokvica kroz vjekove (2013.), Rječnik starinskih riječi II. izdanje (2016.), Katedrala sv. Marka u Korčuli, stara i nova (2016.), Gospa Čarskog polja (2018.), Župna crkva sv. Marije u Smokvici, Stara i Nova (2020.), Blato u Vizitacijama Nadbiskupa i biskupa 1560.-1830.  itd., ukupno 75 raznih, većih i manjih djela.

U svom radu osobito ima izoštren osjećaj za prostor prirode, za povijest i kulturna događanja, za sve ono što čovjeka izdiže na višu razinu shvaćanja. U svemu tome on ne posustaje nego i nadalje izrađuje svoje pismene uradke vukući često prve brazde po sasvim novim prostorima svojih zanimanja obrađujući razne predmete i obogaćujući lokalnu historiografiju novim jedinicama na dobrobit i afirmaciju svih naselja otoka Korčule, a dijelom i poluotoka Pelješca, a time i domovine Hrvatske.

Čitajući i ovo gore spomenuto posljednje djelo koje uskoro ima izaći iz tiska, čitatelj će lako opaziti kako se u njemu isprepliću razne discipline koje daju i upotpunjuju stratigrafiju raznolikih paralelnih događanja na istom prostoru. A to nije malo bogatstvo. Svakomu svoj kraj treba postati svetinjom i potrebno mu je usvojiti krajevne i domovinske vrednote koje trebaju nastaviti svoj povijesni hod ne samo u prosvjetljenoj pameti nego i u odgojenom srcu. Tako shvaćena i ova knjiga pojačat će u čitatelju ljubav prema krajevnoj Crkvi i domovini Hrvatskoj. Tolle, lege, uzmi, čitaj!

Djela

• Korčulanska biskupija,
• brojne rasprave i prilozi iz povijesti, književnosti, jezikoslovlja i povijesti umjetnosti

Svećeničko geslo

„Gospodine, u tebe se uzdam jer ti si jakost moja!”

Izvori

• A. Tadić: "Šutljivi heroizam" don Bože Baničevića, Glas Koncila, Božić 2013., str. 34