More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Aleksandar Rukavina''' ([[Zagreb]], [[2. ožujka]] [[1934.]] – [[Sežana]], [[16. rujna]] [[1985.]]) hrvatski je kipar i slikar<ref>J. Baldani, Aleksandar Rukavina, Umag 1987.</ref>. Studij kiparstva završio je [[1958.]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]]. Bio je suradnik Majstorske radionice [[Vanja Radauš|Vanje Radauša]] ([[1959.]] – [[1962.]]), a godine [[1960.]] i [[1961.]] sudjelovao na izložbama "15 mladih". Njegova figurativna i apstraktna skulptura, pretežito komornoga karaktera, obilježena je sažimanjem oblika, artikuliranim volumenima i traženjem izražajnosti u obliku i materijalu. Kontrastirao je obrađenu i »sirovu« površinu materijala, ponajčešće kamena i drva. Izlagao je u [[Zagreb]]u, [[Split]]u, [[Osijek]]u, [[Beograd]]u, [[Pula|Puli]], [[Buje|Bujama]] i [[Grožnjan]]u. Od [[1962.]] do [[1969.]] u Bujama je radio kao učitelj likovnog odgoja u osnovnoj školi i u gimnaziji, a od [[1971.]] živi i radi u [[Brtonigla|Brtonigli]]. U Grožnjanu je [[1964.]] pokrenuo likovnu koloniju te revitalizaciju mjesta kao "grada umjetnika". Izradio je i niz [[Reljef (umjetnost)|reljefnih kompozicija]] za arhitektonske prostore te spomen-biste u [[Oprtalj|Oprtlju]], Bujama i [[Novigrad]]u. Od monumentalnih plastika ističu se "''Istarska žena''" ([[1964.]]) u Bujama te spomenici palim borcima u [[Nova Vas|Novoj Vasi]] ([[1975.]]), [[Juricani]]ma ([[1978.]]), [[Plovanija|Plovaniji]] ([[1981.]]) i [[Kućibreg]]u ([[1984.]]). Također je slikao akvarele i ulja na platnu s istarskim motivima. Od [[1989.]] u Brtonigli djeluje Memorijalna galerija "Aleksandar Rukavina".<ref>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2403 Istarska enciklopedija - Aleksandar Rukavina], preuzeto 29. studenog 2013.</ref> | |||
==Literatura== | ==Literatura== | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 13:57
Aleksandar Rukavina (Zagreb, 2. ožujka 1934. – Sežana, 16. rujna 1985.) hrvatski je kipar i slikar[1]. Studij kiparstva završio je 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bio je suradnik Majstorske radionice Vanje Radauša (1959. – 1962.), a godine 1960. i 1961. sudjelovao na izložbama "15 mladih". Njegova figurativna i apstraktna skulptura, pretežito komornoga karaktera, obilježena je sažimanjem oblika, artikuliranim volumenima i traženjem izražajnosti u obliku i materijalu. Kontrastirao je obrađenu i »sirovu« površinu materijala, ponajčešće kamena i drva. Izlagao je u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Beogradu, Puli, Bujama i Grožnjanu. Od 1962. do 1969. u Bujama je radio kao učitelj likovnog odgoja u osnovnoj školi i u gimnaziji, a od 1971. živi i radi u Brtonigli. U Grožnjanu je 1964. pokrenuo likovnu koloniju te revitalizaciju mjesta kao "grada umjetnika". Izradio je i niz reljefnih kompozicija za arhitektonske prostore te spomen-biste u Oprtlju, Bujama i Novigradu. Od monumentalnih plastika ističu se "Istarska žena" (1964.) u Bujama te spomenici palim borcima u Novoj Vasi (1975.), Juricanima (1978.), Plovaniji (1981.) i Kućibregu (1984.). Također je slikao akvarele i ulja na platnu s istarskim motivima. Od 1989. u Brtonigli djeluje Memorijalna galerija "Aleksandar Rukavina".[2]
Literatura
- ↑ J. Baldani, Aleksandar Rukavina, Umag 1987.
- ↑ Istarska enciklopedija - Aleksandar Rukavina, preuzeto 29. studenog 2013.