Bjelovodna rijeka

Susret voda na kojem se blijedo smeđa (bijela voda) Amazona miješa s tamnom (crnovodnom) rijekom Rio Negro

Bjelovodna rijeka je vrsta rijeke bijele boje i s visokom razinom sedimenata.

Visoka razina suspendiranih sedimenata vodi daje gotovo neutralan pH, visoku električnu vodljivost i boju nalik blijedom blatu ili kavi s vrhnjem. Bjelovodne rijeke su od velike ekološke važnosti i važne su za ribolov. Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz njih.

Najpoznatije bjelovodne rijeke su one u Amazoniji, s izvorima u Andama, ali postoje i bjelovodne rijeke drugdje u Južnoj Americi i na drugim kontinentima.

Amazonske rijeke se dijele u tri glavne kategorije: bjelovodne, crnovodne i bistrovodne. Ovaj je sustav prvi predložio Alfred Russel Wallace 1853. godine na temelju boje vode, ali tipove je preciznije, prema kemijskim i fizikalnim svojstvima, definirao Harald Sioli, od 1950-ih do 1980-ih. Iako mnoge rijeke Amazonije nedvojbeno spadaju u jednu od tih kategorija, druge pokazuju kombinaciju karakteristika i mogu varirati ovisno o sezoni i razini poplave.

Položaj

U Južnoj Americi

Karta porječja Amazone. Rijeke koje izviru u Andama (krajnji zapad i jugozapad u slivu) su tipično bjelovodne.

Najpoznatije bjelovodne rijeke su iz porječja Amazone i imaju svoj izvor u Andama. Glavne bjelovodne rijeke su Solimões - Amazona, Caquetá-Japurá, Putumayo, Marañón, Ucayali, Javary, Juruá, Acre, Purus, Madre de Dios i Madeira. Iako se rijeka Branco tradicionalno smatra bjelovodnom, ona ima brojne karakteristike (neke od njih variraju u sezoni) koje se ne uklapaju jasno u klasifikaciju, a neki je smatraju bistrovodnom rijekom.

Izvan Amazonije, mali broj južnoameričkih rijeka se također smatra bjelovodnima, a ponajviše se radi o određenim pritokama Orinoka kao što su rijeke Guaviare, Meta i Apure i Parana - Paragvaj, poput rijeka Bermejo i Solado, koje imaju svoje izvorište u Andama.

Na ostalim kontinentima

Ovaj sustav nije često korišten izvan Južne Amerike, ali postoji nekoliko rijeka s jasnim karakteristikama bjelovodnih rijeka. U Africi, to je Niger i njegovo poplavno područje, Orashi, Nil (osobito Plavi Nil), srednji i donji Zambezi i rijeke Cross (Nigerija), Mungo (Kamerun), Sanaga i Wouri. U Aziji su primjeri glavni tok Mekonga (posebno u kišnoj sezoni), i nekoliko gorskih tokova u velikim riječnim slivovima na južnom i jugoistočnom dijelu kontinenta. U Europi, dijelovi Dunava imaju karakteristike bjelovodne rijeke.

Kemija i sedimenti

Madeira pokazuje tipično blijedo blatnu boju bjelovodne rijeke dok teče pokraj Porto Velha u Brazilu.

U Južnoj Americi, većina bjelovodnih rijeka izvire u Andama, odakle donose sedimente bogate hranjivim tvarima, posebno ilite i montmorilonite. Imaju skoro neutralni pH (obično 6,5–7), visoku razinu otopljenih krutih tvari (posebno zemnoalkalijskih metala i karbonata) i visoku električnu vodljivost. Voda je mutna, sa slabom vidljivošću koja je obično između 20 and 60 cm. U glavnom koritu rijeke Amazone je oko 82% ukupne suspendirane krute tvari i 90–95% suspendirananih sedimenata potječu iz Anda. Uz njihov tok, bjelovodne rijeke su često razrijeđene zbog priljeva crnovodnih i bistrovodnih pritoka. Na primjer, Rio Negro, najveća crnovodna pritoka Amqzone, čini 14% ukupne slivne vode Amazonije, a Tapajós, najveća bistrovodna pritoka, 6%. Prema tome, iako je rijeka Amazona tijekom cijelog toka bjelovodna, električna vodljivost je 120–200 µS/cm u Andama, ali kad stigne do Santarém, Pará (nakon dotoka Rio Negra, Tapajós, i nešto manjih crnovodnih i bistrovodnih pritoke), pada na 40-70 µS/cm. Na visokim visinama u Andama u blizini izvora, pH bjelovodnih rijeka može biti i iznad 8.

U nekim dijelovima Amazonije, gdje rijeke nisu prirodno bjelovodne, postoji "pseudo-bjelovodne rijeke" zbog erozije tla uslijed aktivnosti ljudi.

Prosječne fizikalno-kemijske karakteristike

	Juruá (tipična bjelovodna)	Tapajós (tipična bistrovodna)	Tefé (tipična crnovodna)
pH	7.27	6.56	5.03
Električna vodljivost (μS/cm)	191,14	14.33	7.36
Ukupne suspendirane krute tvari (mg/L)	51.42	10.56	7.90
Ca (mg/l)	32.55	0.52	0.71
Mg (mg/L)	4.42	0.26	0.22
Na (mg/L)	10.19	1.50	0.40
K (mg/L)	1.98	0.93	1.41
Ukupno P (mg/L)	0,080	0.010	0.033
CO (mg/L)	106,14	8.80	6.86
NO (mg/L)	0,031	0.040	0,014
NH (mg/L)	0,062	0.19	0.13
Ukupno N (mg/L)	0.39	0.35	0.24
SO (mg/L)	2.56	0.30	4.20
Boja (mg/Pt/L)	41.61	4.02	54.90
Si (mg/L)	5.78	5.25	0.33
Cl (mg/L)	4.75	0.53	0.85

Ekologija

Tambaqui, važna vrsta u amazonskom ribarstvu, uzgaja se u bjelovodnim rijekama.

Razlike u kemijskom sastavu i vidljivosti između različitih crnovodnih, bjelovodnih i bistrovodnih rijeka rezultiraju izrazitim razlikama u flori i fauni. Iako postoji znatno preklapanje u fauni kod različitih vrste rijeka, postoje i mnoge vrste koje se nalaze samo u jednoj vrsti rijeka. Mnoge crnovodne i bistrovodne vrste ograničene su na relativno male dijelove Amazone, jer su različiti sustavi crne i bistre vode odvojeni (i stoga izolirani) velikim dijelovima bijele vode. Te se „prepreke“ smatraju glavnom silom u alopatrijskoj specifikaciji u slivu Amazone.

Kao i u Južnoj Americi, i u Aziji i Africi mogu se primijetiti razlike između vrsta u crno- i bjelovodnim rijekama. Na primjer, u ribljoj fauni u afričkim bjelovodnim rijekama dominiraju šarani, somovke i Mormyridae, dok crnovodne rijeke obično imaju više Characiformes i Ciklidi.

Visoka razina hranjivih sastojaka u bjelovodnim rijekama omogućuje visoku razinu perifitona (za razliku od crnovodnih rijeka siromašnih hranjivim sastojcima), ali zamućenost vode ograničava svjetlost, ograničavajući fotosintetske procese, koji su neophodni algama i potopljenim makrofitima, na gornji dio stupca vode. Proizvodnja peripitona je otprilike jednaka razini proizvodnje u umjerenim eutrofičkim jezerima. Obilje bakterija i količina proizvodnje otprilike su jednaki u bjelo- i crnovodnim rijekama, ali obje se razlikuju u odnosu na vodostaj i produktivnost je veća tijekom sezone visokih voda.

Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz bjelovodnih rijeka i dom su mnogih životinja i biljaka. U brazilskom dijelu Amazonije, várzea pokriva otprilike 200,000 km², što iznosi 4% cijelog područja (dvostruko veće površine koje pokriva igapó). Pored šuma sa drvećem i drugim biljkama koje su sezonski prekrivene vodom, otprilike jednu trećinu ovog poplavnog polja pokriva i velika plutajuća livada. Ove plutajuće livade dom su najbogatijih amazonskih zajednica vodenih beskralješnjaka i važne su za ribolov, posebno vrste koje posjećuju tijekom poplavne sezone radi hranjenja ili uzgoja (manji broj vrsta riba živi u staništu tijekom cijele godine). Poplave su također vrlo važne za ribarstvo. Na primjer, u brazilskom Amazoni 61% prinosa od artizanskog ribolova i lokalnog tržišnog ribarstva je iz okruga s várzeom. Nekoliko najvažnijih vrsta u amazonskom ribarstvu oslanjaju se na bijelu vodu za razmnožavanje: Tambaqui (Colossoma macropomum), Prochilodus nigricans i Semaprochilodus se sele u bjelovodne rijeka u vrijeme mrijesta, a mnoge velike somovke (posebno Pimelodidae poput Brachyplatystoma) izvode duge migracije uz bjelovodne rijeke na mrijest. Većina velikih gradova regije Amazonije, poput Iquitosa, Manausa, Santaréma i Beléma, smješteni su na bistrovodnim ili crnovodnim rijekama (u kojima ima manje kukaca), ali na spoju s bjelovodnim rijekama (koje su bolje za ribolov). Zbog visoke razine ribljeg plijena, najveće grupe Inia riječnih dupina su upravo u dijelovima porječja Amazone i Orinoca koji su izravno pod utjecajem bijelih voda.

Planktonski organizmi sakupljeni u rijekama Amazoniji

Prisutne skupine životinja	Crna voda	Miješana voda	Bijela voda
Kolnjaci	284	23	0
Rašljoticalci	5	29	43
Dvoljušturci	39	97	29
Calanoida	11	51	66
Cyclopoida	22	49	61
Chironomidae	0	3	3
Acarina (grinje)	0	0	2

Broj planktonskih organizama sakupljenih u 10 litara vode u amazonskim rijekama

	Crnovodne		Miješane		Bjelovodne
Prisutne skupine životinja	Otvorena voda	Šuma	Otvorena voda	Šuma	Otvorena voda	Šuma
Volvocaceae	42		38
Kolnjaci	87	5	34
Rašljoticalci	6		5		8	1
Dvoljušturci	2	11	3		7
Calanoida	23	3	10
Cyclopoida	5	27	19	1	13	1
Mysidacea		1
Dvokrilci					1
Acarina (grinje)			1		1
Larve ribe			1		1