More actions
m brisanje nepotrebnog teksta |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[ | [[Datoteka:Creación de Adán (Miguel Ángel).jpg|thumb|250px|[[Michelangelo Buonarroti]]: Stvaranje čovjeka]] | ||
'''Humanizam''' je razdoblje kasne srednjovjekovne [[povijest]]i obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih [[rim]]skih i [[Stara Grčka|grčkih]] [[književnost]]i i [[civilizacija|civilizacije]]. Začeci se nalaze u [[Italija|talijanskim]] [[grad]]ovima [[14. stoljeće|14. st.]], ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom [[15. stoljeće|15. st.]], kada se širi i na veći dio [[Europa|Europe]]. Obilježuje ga eklektična uporaba antičke [[filozofija|filozofije]] i njezino uklapanje u kršćansku [[srednji vijek|srednjovjekovnu]] [[filozofija|filozofiju]] te vjera u sposobnost i vrijednost [[čovjek]]a. [[Ideal]] humanizma jest svestran čovjek (''l’uomo universale'') koji razvija svekolike umne sposobnosti, slobodan duh koji teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja [[društvene znanosti|društvenih]] i [[prirodne znanosti|prirodnih znanosti]]. Sljedbenici humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti i umjetnosti u Europi ([[renesansa]]). | '''Humanizam''' je razdoblje kasne srednjovjekovne [[povijest]]i obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih [[rim]]skih i [[Stara Grčka|grčkih]] [[književnost]]i i [[civilizacija|civilizacije]]. Začeci se nalaze u [[Italija|talijanskim]] [[grad]]ovima [[14. stoljeće|14. st.]], ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom [[15. stoljeće|15. st.]], kada se širi i na veći dio [[Europa|Europe]]. Obilježuje ga eklektična uporaba antičke [[filozofija|filozofije]] i njezino uklapanje u kršćansku [[srednji vijek|srednjovjekovnu]] [[filozofija|filozofiju]] te vjera u sposobnost i vrijednost [[čovjek]]a. [[Ideal]] humanizma jest svestran čovjek (''l’uomo universale'') koji razvija svekolike umne sposobnosti, slobodan duh koji teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja [[društvene znanosti|društvenih]] i [[prirodne znanosti|prirodnih znanosti]]. Sljedbenici humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti i umjetnosti u Europi ([[renesansa]]). | ||
Posljednja izmjena od 28. travanj 2022. u 18:22
.jpg)
Humanizam je razdoblje kasne srednjovjekovne povijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih i grčkih književnosti i civilizacije. Začeci se nalaze u talijanskim gradovima 14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom 15. st., kada se širi i na veći dio Europe. Obilježuje ga eklektična uporaba antičke filozofije i njezino uklapanje u kršćansku srednjovjekovnu filozofiju te vjera u sposobnost i vrijednost čovjeka. Ideal humanizma jest svestran čovjek (l’uomo universale) koji razvija svekolike umne sposobnosti, slobodan duh koji teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja društvenih i prirodnih znanosti. Sljedbenici humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti i umjetnosti u Europi (renesansa).
Glavni su predstavnici: Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, H. Grotius, Johannes Reuchlin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon; kod Hrvata: Ivan Česmički, Marko Marulić i drugi.
U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe.