Akvila i Priscila: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 28: | Redak 28: | ||
Naposlijetku su se vratili u Rim gdje su nastavili evangelizacijsku i misionarsku službu. Pavao im, u [[Poslanica Rimljanima|''Poslanici Rimljanima'']], upućuje ovakav pozdrav: "Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući" (Rim 16,3-5). | Naposlijetku su se vratili u Rim gdje su nastavili evangelizacijsku i misionarsku službu. Pavao im, u [[Poslanica Rimljanima|''Poslanici Rimljanima'']], upućuje ovakav pozdrav: "Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući" (Rim 16,3-5). | ||
Ništa pouzdana ne može se utvrditi mjestu i vremenu njihove smrti. Vjerojatno mjesto njihove smrti je Rim. Povijest Crkve spominje ih kao „apostole i mučenike“, a rimski martirologij kao njihov blagdan navodi 8. srpnja.<ref>[https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Sveti-Akvila-i-Priscila.aspx ''Sveti Akvila i Priscila'']. Laudato.hr. Pristupljeno 28. ožujka 2022.</ref> | |||
Prema kršćanskoj predaji umrli su mučeničkom smrću. | Prema kršćanskoj predaji umrli su mučeničkom smrću. | ||
| Redak 36: | Redak 38: | ||
* [[Josip Antolović (svećenik)|Josip Antolović]], ''Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve'', Filozofsko-teološki institut [[Družba Isusova|Družbe Isusove]], Zagreb, 1998., svezak II., str 55-57, {{ISBN|9536257491}} (djelomično dostupno na [http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/583-sveti-akvila-i-priscila Sveti Akvila i Priscila], sveci.net) | * [[Josip Antolović (svećenik)|Josip Antolović]], ''Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve'', Filozofsko-teološki institut [[Družba Isusova|Družbe Isusove]], Zagreb, 1998., svezak II., str 55-57, {{ISBN|9536257491}} (djelomično dostupno na [http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/583-sveti-akvila-i-priscila Sveti Akvila i Priscila], sveci.net) | ||
* Mato Zovkić, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128395 ''Pavlova suradnja s laicima''], [[Crkva u svijetu]], Vol.20 No.3, rujan 1985., [[Hrčak (portal)|Hrčak]], hrcak.srce.hr | * Mato Zovkić, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128395 ''Pavlova suradnja s laicima''], [[Crkva u svijetu]], Vol.20 No.3, rujan 1985., [[Hrčak (portal)|Hrčak]], hrcak.srce.hr | ||
{{izvori}} | |||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
Inačica od 28. ožujak 2022. u 21:50
| Sveti Akvila i Priscila | |
|---|---|
 Bakrorez koji prikazuje boravak apostola Pavla u kući Akvile i Priske.
| |
| Spomendan | 8. srpnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Akvila i Priscila (Priska) kršćanski su sveci i bračni par židovskog porijekla. Bili su suradnici apostola Pavla.
Akvila je potjecao iz sjeverne Anatolije, dok je Priscila bila Židovka podrijetlom iz Rima. Doselili su se u Korint zbog odluke cara Klaudija da iz Rima protjera Židove, jer su, prema zapisima rimskog povjesničara Svetonija, "uzrokovali nerede zbog nekog Kresta", kako nepreciznim izričajem označuje Isusa Krista. U Korintu ih početkom pedesetih godina 1. stoljeća nalazi apostol Pavao. Ondje im se pridružio jer su se bavili istim zanatom izrade šatora ili zastora za domaću uporabu, a bio je primljen i u njihovu kuću.
Kasnije su se preselili u Malu Aziju, u Efez. Ondje su podučavali kršćanstvu aleksandrijskoga Židova Apolona. Također, u njihovoj kući odvijala su se kršćanska liturgijska slavlja. Apostol Pavao u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima, uz svoje osobne pozdrave upućuje im i pozdrave što ih šalju "Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu" (1 Kor 16,19).
Naposlijetku su se vratili u Rim gdje su nastavili evangelizacijsku i misionarsku službu. Pavao im, u Poslanici Rimljanima, upućuje ovakav pozdrav: "Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući" (Rim 16,3-5).
Ništa pouzdana ne može se utvrditi mjestu i vremenu njihove smrti. Vjerojatno mjesto njihove smrti je Rim. Povijest Crkve spominje ih kao „apostole i mučenike“, a rimski martirologij kao njihov blagdan navodi 8. srpnja.[1]
Prema kršćanskoj predaji umrli su mučeničkom smrću.
Izvori
- Bilješke i literatura
- Benedikt XVI., Priscila i Akvila, uzor obiteljskog života u služenju Crkvi, kateheza na općoj audijenciji u srijedu 7. veljače 2007., Tjedni bilten 6/2007., str. 21-22, IKA, www.ika.hr, pristupljeno 8. srpnja 2016.
- Josip Antolović, Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1998., svezak II., str 55-57, ISBN 9536257491 (djelomično dostupno na Sveti Akvila i Priscila, sveci.net)
- Mato Zovkić, Pavlova suradnja s laicima, Crkva u svijetu, Vol.20 No.3, rujan 1985., Hrčak, hrcak.srce.hr
- ↑ Sveti Akvila i Priscila. Laudato.hr. Pristupljeno 28. ožujka 2022.
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
