Svevišnji

Svevišnji je slavenski bog, Kozmički Apsolut koji objedinjuje sve Bogove i čitav Svemir u jednu cjelinu. Ime Svevišnjeg je OUM. Svi ostali Bogovi su manifestacije, hipostasi i subličnosti Svevišnjeg.

Hipostas

Hipostas je određena funkcija (uloga) u određenom intervalu vremena.

To je najbolje je objasniti analogijom. Čovjek i jest čovjek. Ali čovjek je uzeo plug – postao je orač, ne prestajući biti čovjek. Počeo je sijati – on je sijač, počeo je kovati – on je kovač, svira gitaru – on je gitarist, čita knjigu – čitač. Orač, sijač, čitač – to su hipostasi jednog te istog čovjeka.

Tako su i svi bogovi hipostasi Svevišnjeg. Razlika je samo u tome, što čovjek ne može istovremeno obavljati sto poslova i biti istovremeno i orač, i bravar, i pekar, dok Svevišnji može.

Subličnosti Svevišnjeg

Svevišnji nije apsolutno dobro. On ujedinjuje sve: i dobro i zlo, i ljubav i mržnju, i život i smrt, i građenje i rušenje, sve što postoji, čitav svemir, sve bogove. On je apsolutan. On je iznad pojmova dobro i zlo. Dobro i zlo su za njega samo subličnosti, njegova sredstva upravljanja. Za Svevišnjeg zlo je neizbježan element bez kojega nije moguć harmoničan razvoj. Ali on slijedi odnos dobra i zla i ciklično regulira to stanje.

Svi Bogovi su "ruke" ili "instrumenti" Svevišnjeg, pomoću kojih on upravlja tim svijetom. Ali te "poluge" nisu pasivne, one imaju vlastitu slobodu volje, one su subličnosti Svevišnjeg. Zato je nemoguće poklanjati se Svevišnjem, ne ukazujući put prema njemu, jer to označava poklanjati se odmah svim bogovima, uključujući i Sotoni.

Moguće je poklanjati se Svevišnjem samo konkretnim putem prema njemu, na primjer putem svijetlih Bogova: Svaroga, Peruna, Velesa.

Međutim, prema Svevišnjem je moguće ići i putem zla. A to znači gubiti svoju dušu, dobiti određenu karmu i odgovarajuće mogućnosti reinkarnacije.

Principijelno je važno što Svevišnji nije jedinstveni Bog, to je svevišnji Apsolut.