More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stjepan Sulimanec Štefina''' ([[Turnašica]], [[Pitomača]], 27. 7. [[1915.]] - Turnašica, Pitomača, 19. 5. [[1994.]]), hrvatski političar i pisac | |||
Odrastao je u siromašnoj seljačkoj obitelji. U kraljevskoj [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]] aktivirao se je u politici, kao član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Osuđen je [[1945.]] godine, iz političkih razloga, na dugogodišnju kaznu zatvora, zajedno s još nekolicinom seljaka i robijao je u Lepoglavi. Kaznu nije, ipak, morao izdržati u cijelosti, nego je pušten 1951. Zbog knjige ''Temelji ljudske pravde'', koju je [[1971.]] tiskao u vlastitoj nakladi u Beču, osuđen je na dvije godine strogog zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiškoj. Bio je suutemeljitelj [[HDZ]]-a i njegov utemeljitelj u [[Podravina|Podravini]], a na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990. |prvim demokratskim izborima]] [[1990.]] izabran je za zastupnika u [[Sabor]], kao predstavnik Općine [[Đurđevac]]. Obnašao je dužnost potpredsjednika Sabora. Za njega se kao za malo kojeg političara može iskreno reći da je bio - čovjek iz naroda. I kad je sjedio u Saboru, slava mu nikada nije udarila u glavu, ostao je skroman kakav je i bio. Znao je privući ljude svojim vatrenim govorima, a svaka njegova druga riječ bila je – "slobodna Hrvatska". U vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] znao je često otići i na prve crte obrane. | Odrastao je u siromašnoj seljačkoj obitelji. U kraljevskoj [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]] aktivirao se je u politici, kao član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Osuđen je [[1945.]] godine, iz političkih razloga, na dugogodišnju kaznu zatvora, zajedno s još nekolicinom seljaka i robijao je u Lepoglavi. Kaznu nije, ipak, morao izdržati u cijelosti, nego je pušten 1951. Zbog knjige ''Temelji ljudske pravde'', koju je [[1971.]] tiskao u vlastitoj nakladi u Beču, osuđen je na dvije godine strogog zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiškoj. Bio je suutemeljitelj [[HDZ]]-a i njegov utemeljitelj u [[Podravina|Podravini]], a na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990. |prvim demokratskim izborima]] [[1990.]] izabran je za zastupnika u [[Sabor]], kao predstavnik Općine [[Đurđevac]]. Obnašao je dužnost potpredsjednika Sabora. Za njega se kao za malo kojeg političara može iskreno reći da je bio - čovjek iz naroda. I kad je sjedio u Saboru, slava mu nikada nije udarila u glavu, ostao je skroman kakav je i bio. Znao je privući ljude svojim vatrenim govorima, a svaka njegova druga riječ bila je – "slobodna Hrvatska". U vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] znao je često otići i na prve crte obrane. | ||
Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 01:49
Stjepan Sulimanec Štefina (Turnašica, Pitomača, 27. 7. 1915. - Turnašica, Pitomača, 19. 5. 1994.), hrvatski političar i pisac
Odrastao je u siromašnoj seljačkoj obitelji. U kraljevskoj Jugoslaviji aktivirao se je u politici, kao član HSS-a. Osuđen je 1945. godine, iz političkih razloga, na dugogodišnju kaznu zatvora, zajedno s još nekolicinom seljaka i robijao je u Lepoglavi. Kaznu nije, ipak, morao izdržati u cijelosti, nego je pušten 1951. Zbog knjige Temelji ljudske pravde, koju je 1971. tiskao u vlastitoj nakladi u Beču, osuđen je na dvije godine strogog zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiškoj. Bio je suutemeljitelj HDZ-a i njegov utemeljitelj u Podravini, a na prvim demokratskim izborima 1990. izabran je za zastupnika u Sabor, kao predstavnik Općine Đurđevac. Obnašao je dužnost potpredsjednika Sabora. Za njega se kao za malo kojeg političara može iskreno reći da je bio - čovjek iz naroda. I kad je sjedio u Saboru, slava mu nikada nije udarila u glavu, ostao je skroman kakav je i bio. Znao je privući ljude svojim vatrenim govorima, a svaka njegova druga riječ bila je – "slobodna Hrvatska". U vrijeme Domovinskoga rata znao je često otići i na prve crte obrane.
Bavio se je i književnim radom. Njegovo prvo istaknutije djelo bio je igrokaz Uskrs slobode i ljubavi. Svoje pjesme i literarne radove objavljivao je u Hrvatskoj straži, Hrvatskom zadrugaru, Žumberačkim novinama, Maruliću, Danici i drugdje. Godine 1991. objavio je knjigu Naše pravice, dok je 1999. izišla knjiga Suzane Leček i Stipe Botice Za slobodu i pravicu, posvećena njegovu životu i djelu. Posmrtno je, 1995., odlikovan Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.