More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stjepan Postum''' ili '''Postuhmni''' ([[1236.]] - [[10. travnja]] [[1271.]]), nepriznati ugarski kraljević iz dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]], najmlađi sin [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog kralja]] [[Andrija II.|Andrije II.]] (1205.-1235.) i njegove treće supruge Beatrice d'Este. Rodio se nakon očeve smrti, pa su mu starija braća, kralj [[Bela IV.]] (1235.-1270.) i [[herceg]] [[Koloman (herceg)|Koloman]] osporavala pravo na dinastičke i [[knez|kneževske časti]], smatrajući ga plodom kraljičine nevjere s [[palatin]]om i [[ban]]om [[Dionizije od Turja|Dionizijem]]. Zbog toga je živio u progonstvu, prvo u [[Sveto Rimsko Carstvo|Njemačkoj]], a zatim u [[Venecija|Veneciji]], gdje je Beatrice stavila sina i sebe popd [[dužd]]evu zaštitu.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 194.</ref> | |||
Godine [[1242.]] kralj Bela IV. se zaratio s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]] zbog grada [[Zadar|Zadra]], koji je želio preoteti Veneciji. Međutim, vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je [[ljeto|ljeti]] [[1243.]] potučena pred Zadrom, te se Bela mirom u slavonskom gradu Glažu [[1244.]] godine, odrekao prava na Zadar, a dužd se obavezao da neće podupirati "''nekog Lombarda''" Stjepana, "''tobožnjeg sina kralja Andrije''", koji je tada živio u Veneciji i za koga je njegova majka, kraljica Beatrica tražila poslije Kolomanove smrti hrvatsko herceštvo.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 199.</ref> | Godine [[1242.]] kralj Bela IV. se zaratio s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]] zbog grada [[Zadar|Zadra]], koji je želio preoteti Veneciji. Međutim, vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je [[ljeto|ljeti]] [[1243.]] potučena pred Zadrom, te se Bela mirom u slavonskom gradu Glažu [[1244.]] godine, odrekao prava na Zadar, a dužd se obavezao da neće podupirati "''nekog Lombarda''" Stjepana, "''tobožnjeg sina kralja Andrije''", koji je tada živio u Veneciji i za koga je njegova majka, kraljica Beatrica tražila poslije Kolomanove smrti hrvatsko herceštvo.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 199.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 01:47
Stjepan Postum ili Postuhmni (1236. - 10. travnja 1271.), nepriznati ugarski kraljević iz dinastije Arpadovića, najmlađi sin hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205.-1235.) i njegove treće supruge Beatrice d'Este. Rodio se nakon očeve smrti, pa su mu starija braća, kralj Bela IV. (1235.-1270.) i herceg Koloman osporavala pravo na dinastičke i kneževske časti, smatrajući ga plodom kraljičine nevjere s palatinom i banom Dionizijem. Zbog toga je živio u progonstvu, prvo u Njemačkoj, a zatim u Veneciji, gdje je Beatrice stavila sina i sebe popd duždevu zaštitu.[1]
Godine 1242. kralj Bela IV. se zaratio s Mletačkom Republikom zbog grada Zadra, koji je želio preoteti Veneciji. Međutim, vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je ljeti 1243. potučena pred Zadrom, te se Bela mirom u slavonskom gradu Glažu 1244. godine, odrekao prava na Zadar, a dužd se obavezao da neće podupirati "nekog Lombarda" Stjepana, "tobožnjeg sina kralja Andrije", koji je tada živio u Veneciji i za koga je njegova majka, kraljica Beatrica tražila poslije Kolomanove smrti hrvatsko herceštvo.[2]
Godine 1263. Stjepan se, u izbjeglištvu u Venciji, oženio mletačkom plemkinjom Tomasinom Morossini (o.1250.-1300.) s kojom je imao sina Andriju (rođ. o. 1265.), budućeg hrvatsko-ugarskog kralja s kojim se ugasila dinastija Arpadovića u muškoj lozi.
Poslije smrti brata Bele IV. 1270. godine, Stjepan Postum je ponovno zatražio svoje kraljevsko i herceško pravo te je stvorio savez sa češkim kraljem Premyslom Otakarom II. koji mu je trebao pomoći da zadobije svoja baštinska prava u Ugarskoj i Hrvatskoj. Međutim, nakon što se češki kralj nakon vojnog sukoba sa hrvatsko-ugarskim kraljem Stjepanom V. odrekao zahtjeva na Austriju sa Štajerskom, Koruškom i Kranjskom, obećao je i da će prekinuti savezništvo sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije II.[3]
U međuvremenu je Stjepan Postum umro u Veneciji 1271. godine, ostavivši iza sebe udovicu Tomasinu Morossini i maloljetnog sina Andriju "Mlečanina".
Bilješke
Literatura
- Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9