More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Marcel Pouvanaa Oopa''' ([[Fare (Huahine)|Fare]] na otoku [[Huahine]], [[21. travnja]] [[1917.]] - [[Pariz]], [[14. srpnja]] [[1961.]]), [[Tahićani|tahićanski]] [[političar]], sin vođe [[Tahiti|tahićanskog]] separatističkog pokreta [[Pouvanaa a Oopa|Pouvanee a Oope]].<ref>[http://books.google.hr/books?id=gB9mHNE17jgC&redir_esc=y Denoon, Donald. The Cambridge History of the Pacific Islanders. Cambridge [England]: Cambridge University Press, 2004. p. 342]</ref><ref>[http://archives.assemblee-nationale.fr/1/cri/1960-1961-droit/042.pdf Journal officiel de la République française], objavljeno 16. srpnja 1961., pristupljeno 4. rujna 2013.</ref> Pripadao je nacionalističkoj separatističkoj stranci koju je osnovao njegov otac.<ref>[http://www.des.pf/itereva/disciplines/histoire/?option=com_content&task=view&id=143&Itemid=57&limit=1&limitstart=1 www.des.pf], "LE SYNDICALISME EN POLYN�SIE FRAN�AISE DE 1852 � NOS JOURS", objavljeno 21. siječnja 2007., pristupljeno 4. rujna 2013.</ref> Marcel je po zanimanju bio stolar.<ref>[http://www.assemblee-nationale.fr/histoire/trombinoscope/VRepublique/legis01/oopa-marcel-pouvanaa-21041917.asp www.assemblee-nationale.fr], "MARCEL POUVANAA OOPA", pristupljeno 4. rujna 2013.</ref> | |||
Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] borio se na Pacifiku, u [[Libija|Libiji]] i u [[Tunis]]u. Dobio je par francuskih i jedno libijsko odlikovanje. [[1950.]] u vojnoj odori sudjelovao je u prvoj proslavi 1. svibnja u povijesti [[Francuska Polinezija|Francuske Polinezije]]. Devet godina kasnije postao je vijećnik u skupštini [[Zavjetrinski otoci|Zavjetrinskih otoka]], zamijenivši na tom mjestu svog ujaka. [[1960.]] izabran je u francusku skupštinu, nakon što mu je otac osuđen na zatvorsku kaznu i izbjeglištvo u [[Francuska|Francuskoj]].<ref>[http://www.pe-a.ru/Fr/Fr-fr.html www.pe-a.ru], "France - Assemblée Nationale et Gouvernement de la V République (depuis 1958)", pristupljeno 4. rujna 2013.</ref> Marcel Oopa umro je od [[rak (bolest)|raka]] u bolnici ''Tenon'' u Parizu 1961. Otac ga je nadživio 16 godina. Otac mu je dopustio sjediti uz njegov krevet, nakon učestalih tahićanskih pritisaka na francusku vlast.<ref>[http://books.google.hr/books?id=0p1_rvFlKNgC&redir_esc=y Kernahan, Mel. White Savages in the South Seas. London: Verso, 1995. p. 200]</ref> Marcelovo mjesto u francuskoj skupštini privremeno je preuzeo [[John Teariki]] iz iste stranke. | Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] borio se na Pacifiku, u [[Libija|Libiji]] i u [[Tunis]]u. Dobio je par francuskih i jedno libijsko odlikovanje. [[1950.]] u vojnoj odori sudjelovao je u prvoj proslavi 1. svibnja u povijesti [[Francuska Polinezija|Francuske Polinezije]]. Devet godina kasnije postao je vijećnik u skupštini [[Zavjetrinski otoci|Zavjetrinskih otoka]], zamijenivši na tom mjestu svog ujaka. [[1960.]] izabran je u francusku skupštinu, nakon što mu je otac osuđen na zatvorsku kaznu i izbjeglištvo u [[Francuska|Francuskoj]].<ref>[http://www.pe-a.ru/Fr/Fr-fr.html www.pe-a.ru], "France - Assemblée Nationale et Gouvernement de la V République (depuis 1958)", pristupljeno 4. rujna 2013.</ref> Marcel Oopa umro je od [[rak (bolest)|raka]] u bolnici ''Tenon'' u Parizu 1961. Otac ga je nadživio 16 godina. Otac mu je dopustio sjediti uz njegov krevet, nakon učestalih tahićanskih pritisaka na francusku vlast.<ref>[http://books.google.hr/books?id=0p1_rvFlKNgC&redir_esc=y Kernahan, Mel. White Savages in the South Seas. London: Verso, 1995. p. 200]</ref> Marcelovo mjesto u francuskoj skupštini privremeno je preuzeo [[John Teariki]] iz iste stranke. | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 12:53
Marcel Pouvanaa Oopa (Fare na otoku Huahine, 21. travnja 1917. - Pariz, 14. srpnja 1961.), tahićanski političar, sin vođe tahićanskog separatističkog pokreta Pouvanee a Oope.[1][2] Pripadao je nacionalističkoj separatističkoj stranci koju je osnovao njegov otac.[3] Marcel je po zanimanju bio stolar.[4]
Tijekom Drugog svjetskog rata borio se na Pacifiku, u Libiji i u Tunisu. Dobio je par francuskih i jedno libijsko odlikovanje. 1950. u vojnoj odori sudjelovao je u prvoj proslavi 1. svibnja u povijesti Francuske Polinezije. Devet godina kasnije postao je vijećnik u skupštini Zavjetrinskih otoka, zamijenivši na tom mjestu svog ujaka. 1960. izabran je u francusku skupštinu, nakon što mu je otac osuđen na zatvorsku kaznu i izbjeglištvo u Francuskoj.[5] Marcel Oopa umro je od raka u bolnici Tenon u Parizu 1961. Otac ga je nadživio 16 godina. Otac mu je dopustio sjediti uz njegov krevet, nakon učestalih tahićanskih pritisaka na francusku vlast.[6] Marcelovo mjesto u francuskoj skupštini privremeno je preuzeo John Teariki iz iste stranke.
Izvori
- ↑ Denoon, Donald. The Cambridge History of the Pacific Islanders. Cambridge [England: Cambridge University Press, 2004. p. 342]
- ↑ Journal officiel de la République française, objavljeno 16. srpnja 1961., pristupljeno 4. rujna 2013.
- ↑ www.des.pf, "LE SYNDICALISME EN POLYN�SIE FRAN�AISE DE 1852 � NOS JOURS", objavljeno 21. siječnja 2007., pristupljeno 4. rujna 2013.
- ↑ www.assemblee-nationale.fr, "MARCEL POUVANAA OOPA", pristupljeno 4. rujna 2013.
- ↑ www.pe-a.ru, "France - Assemblée Nationale et Gouvernement de la V République (depuis 1958)", pristupljeno 4. rujna 2013.
- ↑ Kernahan, Mel. White Savages in the South Seas. London: Verso, 1995. p. 200